Cetinje

Općina Cetinje nalazi se u jugozapadnom dijelu Crne Gore, između romantične Boke kotorske na zapadu, Budvanske rivijere poznate po svojim pješčanim plažama na jugu, slikovitog bazena Skadarskog jezera i plodnog Zetsko-bjelopavlićkog polja na istoku te Nikšićkog polja i Bijelih Rudina na sjeveru. Površina općine iznosi 910 km2, što čini 6,6% teritorija Crne Gore. Graniči sa sedam općina (Kotor, Tivat, Budva, Bar, Podgorica, Danilovgrad, Nikšić). Glavne prometnice usmjerene su u tri pravca: prema Podgorici (46 km), Kotoru (45 km) i Budvi (33 km) te četvrta kroz Katunsku površ prema Grahovu i Nikšiću.

Najbliže zračne luke Cetinju nalaze se u Golubovcima kod Podgorice (58 km), Tivtu (57 km) i Ćilipima kod Dubrovnika (115 km). Podgorička zračna luka koristi se najviše.

S geomorfološkoga gledišta, površinu općine obilježava razvoj uglavnom krškoga reljefa. Osim dominantnih krških oblika, postoje i glacijalni, riječni i jezerski elementi reljefa. Teritorij općine može se podijeliti na tri karakteristične prostorne cjeline, i to: Katunsku kršku površ, masiv Lovćena i zapadni rub Skadarskog bazena.

Geomorfološki, Katunska oblast nije jednostavna. Ima izgled visoko valovitoga okršenog platoa čija je prosječna nadmorska visina 700–1000 m, iz kojega se dižu vapnenački brežuljci i grebeni, kao i čitavi visoki planinski masivi. Ostavlja dojam okamenjenoga uzburkanog mora čije depresije nalikuju valovima, a uzvisine grebenima valova. Zbog toga se popularno naziva „kamenitim morem”. Površina Katuna zapravo je oblikovana svim površinskim oblicima krškoga reljefa, kaotično raspoređenima (jaruge, pukotine, uvale, krška polja), a bogata je i podzemnim krškim pojavama (ponorima i špiljama). Najpoznatija je špilja Duboki Do (340 m) u Njeguškom polju, a Lipska i Cetinjska (Manastirska) špilja kod Cetinja te Obodska kod Rijeke Crnojevića ističu se među nekoliko špilja, iz koje izvire rijeka istoga imena snažnim vrelom.

Geomorfološki, Katunska oblast nije jednostavna. Ima izgled visoko valovitoga okršenog platoa čija je prosječna nadmorska visina 700–1000 m, iz kojega se dižu vapnenački brežuljci i grebeni, kao i čitavi visoki planinski masivi. Ostavlja dojam okamenjenoga uzburkanog mora čije depresije nalikuju valovima, a uzvisine grebenima valova. Zbog toga se popularno naziva „kamenitim morem”. Površina Katuna zapravo je oblikovana svim površinskim oblicima krškoga reljefa, kaotično raspoređenima (jaruge, pukotine, uvale, krška polja), a bogata je i podzemnim krškim pojavama (ponorima i špiljama).

Najpoznatija je špilja Duboki Do (340 m) u Njeguškom polju, a Lipska i Cetinjska (Manastirska) špilja kod Cetinja te Obodska kod Rijeke Crnojevića ističu se među nekoliko špilja, iz koje izvire rijeka istoga imena snažnim vrelom. Od mnoštva površinskih raznovrsnih, dubokih i specifičnih krških oblika, najvažnije je Cetinjsko polje, premda mu je ravnica razmjerno mala – tek 4,5 km2. Ono je omogućilo i predodredilo nastanak i razvoj Cetinja kao gradskog naselja. Površina masiva Lovćena obuhvaća zapadni dio teritorija općine. Lovćen se strmo spušta, u gotovo okomitim odsjecima, prema moru (Bokokotorsko-budvanskoga primorja), a na sjeveroistoku i istoku postupno prelazi u Katunsku površ i Cetinjsko polje. Između najviših vrhova Lovćena (Štirovnik 1679 m, Jezerski vrh 1166 m, Babljak 1631 m) nalaze se duboke krške depresije – uvale, najdublje u cijelome području (Kuk, Bizaljevac, Vuči Do, Veliki i Mali Bostur), od kojih neke dosežu dubinu i do 200 m. Druge pak postaju znatno pliće, kao što su Ivanova Korita i Dolovi – najprostranije uvale u središnjem dijelu planine. Ivanova Korita (1200 m) imaju najveću gospodarsku i turističku važnost, kao i Jezerski vrh, gdje se nalazi Njegošev mauzolej.

Dio Skadarskog bazena koji pripada općini Cetinje obuhvaća uglavnom jugoistočni dio njezina teritorija, koji gravitira prema Skadarskom jezeru. Prema svojim zemljopisnim obilježjima, ovo je područje posve drukčije od prethodnih. Niže je i manje strmo, pa ga obilježavaju blagi oblici reljefa, što za posljedicu, među ostalim, ima veću prometnu dostupnost. Od uvala se Dobrsko-gornjoceklinsko polje ističe kao najveće, na čijem se rubu nalazi poznata Lipska špilja. U produžetku ovoga polja, ali na nižoj razini, svoju je duboku i vijugavu dolinu izgradila rijeka Crnojevića – pritoka Skadarskog jezera. Nacionalni park Lovćen ima posebnu važnost, pokrivajući površinu od oko 2000 ha uglavnom bukovih šuma. Čini jedinstvenu cjelinu s fitogeografskoga i turističkog gledišta. Fauna je pak oskudna, osobito kada je riječ o divljači i gospodarski korisnim vrstama. Iznimka su ptice i ribe na području rijeke Crnojevića i Skadarskog jezera. Ornitofaunu čini preko 150 vrsta vodenih i ostalih ptica, dok ribe broje oko trideset vrsta. Uz gospodarsku korist od ove faune, postoje čvrsti preduvjeti za razvoj lovnoga i ribolovnog turizma.

Čak i prije osnutka Cetinja na ovom je teritoriju bilo naselja. Postoje tragovi staništa prvotnih ljudi iz paleolitskoga doba. Iz toga razdoblja Koronjina špilja predstavlja važno, još uvijek neistraženo arheološko nalazište. U njoj je pronađen velik broj zanimljivih kamenih alatki. Oko današnje Vlaške crkve bilo je bogumilsko groblje s oko 150 stećaka koji su ugrađeni u njezine temelje tijekom obnove te građevine (1866), osim dvaju koji još uvijek leže kod ulaza u crkveno dvorište. U pisanim se izvorima Cetinje prvi put spominje 1440. godine. Međutim, naselje potječe s kraja 15. stoljeća. Prije dramatične turske najezde središte srednjovjekovne države Zete preselilo se iz Žabljaka (1475) u Obod kod Rijeke Crnojevića, a potom u Cetinje nekoliko godina poslije. Temelje je postavio vladar Zete Ivan Crnojević, koji je sagradio tvrđavu 1482, a dvije godine kasnije svojom poznatom zadužbinom – Cetinjskim manastirom – u koji je premjestio sjedište Zetske mitropolije iz manastira sv. Nikole s tadašnjeg otoka Vranjine na Skadarskom jezeru. Tako je Cetinje postalo svjetovno i duhovno središte države Crnojevića, koja se u to vrijeme već nazivala Crnom Gorom, teritorijalno stiješnjena između doline rijeke Crnojevića i Boke kotorske, na siromašnom i mršavom lovćenskom kršu. Od toga povijesno vrlo važnog vremena do kraja Drugoga svjetskog rata (do 1946) Cetinje je bilo prijestolnica Crne Gore, kada je Podgorica preuzela tu ulogu.