Sv. Nedjelja i Katič Krajolik Petrovca obilježavaju dva idilična otoka, zapravo dvije veće litice. Ispred Petrovca s lijeve strane, gledano s obale, nalazi se otok Katič, a desno od njega Sv. Nedjelja, na kojoj je crkva istoga imena smještena na samoj litici. Prema predaji, crkvu Sv. Nedjelje sagradili su mornari u čast Sv. Bogorodice, zaštitnice mornara.

Prema drugom vjerovanju, jedan grčki mornar, koji se spasio na ovom otoku nakon brodoloma, izgradio je ovu crkvu. Crkva Sv. Nedjelje ima karakterističnu seosku, jednostavnu arhitektonsku konstrukciju i simbol je Petrovca i ovoga dijela zaljeva.

Crvena komuna Kulturni centar "Crvena komuna" nazvan je po pobjedi komunista na lokalnim izborima 1919. godine. Memorijalna kuća nalazi se na samoj šetnici, između kamenih kuća i palača. U sklopu institucije nalazi se Muzej revolucije, koji izlaže arhivsku građu: dokumente, fotografije, korespondenciju i tisak iz vremena osnivanja prve komunalne općine na Jadranskome moru, utemeljene 1920. godine.

Petrovačka Crvena komuna, sa svojim bogatim sadržajima: kinom, muzejom, dvjema galerijama, knjižnicom te dramskom, umjetničkom i glazbenom skupinom, unaprjeđuje duhovnost i neprestano radi na organiziranju kreativnih potencijala. Centar "Crvena komuna" institucija je od iznimne važnosti za kulturu, a njegov galerijski prostor koristi se za predstavljanje klasičnih umjetničkih disciplina: slikarstva, kiparstva, grafike, kao i novijih umjetničkih medija: instalacija, performansa, hepeninga i video radova.

Samostan Reževići Samostan Reževići nalazi se na rubu Petrovca, uzdignut i okružen zelenilom, mediteranskom vegetacijom i maslinicima, s pogledom na otvoreno more i litice. U prošlosti je na ovom području zabilježeno postojanje poganskih hramova i starih grobalja grčkih i rimskih obitelji. Prema legendi, samostan je ime dobio po izvoru koji se nalazi blizu njega, no postoji mogućnost da je naziv nastao i prema pripadnicima staroga paštrovskog plemena Reževići, gdje se i nalazi. Ovaj srednjovjekovni samostan ima tri manje crkve. Povijesne činjenice pokazuju da je srpski kralj Stefan Prvovjenčani boravio u Reževićima i da je 1220. godine sagradio Crkvu Uznesenja Blažene Djevice.

Crkva Arhiđakona Stefana sagrađena je u Reževićima 1351. godine, i tom je prigodom car Dušan dao Paštrovićima svoj čuveni Zakonik. Samostan Reževići bio je mjesto gdje su se članovi paštrovskoga plemena sastajali i donosili važne odluke ili birali vođu. U crkvama Uznesenja Blažene Djevice i Sv. Arhiđakona Stefana čuvaju se freske s početka 17. stoljeća i ostaci slojeva iz 13. stoljeća, među kojima možemo istaknuti: ikonu Blažene Djevice iz 1693. godine, Četiri evanđelja iz 1835. godine, veliki kameni križ iz 1850. godine i Rizarij iz sredine 19. stoljeća, koji su od iznimne umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti.

Treća crkva u samostanu Reževići jest Crkva Svete Trojice, koja je ujedno i najbolje očuvana građevina. Crkva je sagrađena 1770. godine i ima oblik križa s apsidom oltara i desnom kvadratnom apsidom za kor. Kvadratni zvonik visine 20 metara krasi crkvu, a sačuvan je i novi ikonostas s ikonama. Samostanski kompleks Reževići zakonski je zaštićen i nalazi se na popisu kulturnih i povijesnih spomenika Crne Gore.

Povijesno nalazište kasnoantičkoga mozaika U Petrovcu, u masliniku Marka Gregovića, 1902. godine pronađen je ulomak očuvane mozaičke podloge, a blizu mozaika pronađena je i grobnica sa starim kovanim novcem i zelenom staklenom vazom. Međutim, ni novac ni vaza nisu sačuvani. Ostaci mozaičke arhitekture posve su skromni, predstavljena je jedna pravokutna soba. Prema M. Gregoviću, na sjevernome zidu bilo je ostataka fresaka, koje nisu sačuvane. Središnji motivi petrovačkoga, geometrijsko-vegetativnog mozaika izrađeni su na bijeloj podlozi i dominiraju dekorativni i ornamentalni radovi, kako u crtežu tako i u boji. Križna rozeta glavni je dominantni motiv, dok se središnji dio sastoji od četiriju koncentričnih krugova. Ulomak s likovima triju riba od velike je važnosti za datiranje ovoga mozaika, jer mnogi smatraju da je to simbol ranoga kršćanstva. Oba mozaika potječu iz istoga vremenskog razdoblja i dio su iste arhitektonske cjeline, pa se može pretpostaviti da su zidovi i mozaici u Mirištu ostaci kasnorimske vile (villae rusticae), ali bez tragova postojanja većega naselja.