Kako bismo mogli istinski cijeniti crnogorsku umjetničku kulturu, ne smijemo se zadržavati samo na nekolicini poznatih spomenika, već trebamo uzeti u obzir svu umjetnost ove regije i okolnosti u kojima je nastala te kasnije bila otkrivena, da bismo ispravno mogli vrednovati povijest ovoga mjesta.
Kada govorimo o umjetnosti ove male regije, također je važno razmotriti alegorijsku dokumentaciju kojoj su bili skloni stari Grci.
Crna Gora je mala zemlja, ali ovo mjesto ima "stare kosti" i jedna je od najstarijih regija poznatih najranijim civilizacijama. Ako razmislite o njezinoj povijesti, vrlo je teško definirati zemljopisni položaj Crne Gore u različitim povijesnim razdobljima jer je ovo malo područje stoljećima bilo predmet zanimanja mnogih imperijalnih sila.
Između mnogih ratova, Crnu Goru pogađale su i prirodne katastrofe. Kao i u susjednoj Grčkoj, potresi su tijekom vremena uništili mnoge važne građevine od povijesnoga značaja, no mnoge su se od njih ipak sačuvale te ih vrijedi spomenuti.
Primjerice, lokalitet Maliki Roza, koji potječe iz razdoblja od 6. do 10. stoljeća i predstavlja početke kršćanstva. Od crkve sv. Tome u selu Kuti do crkve u selu Sušćepan sačuvani su kameni ukrasni elementi iz 9. do 11. stoljeća te kameni oltar.
Većina crnogorskog područja sastoji se od vapnenačkih formacija, ali je bogata i bijelim mramorom, osobito područje u blizini stare Duklje. Ovdje je otkriven drugi rimski grad-utvrda, što svjedoči o odanosti i umjetničkom duhu naroda koji je tu nekoć živio. Uz to, crnogorski mramor nije fin i kompaktan te je bio vrlo težak za obradu zbog svoje tvrdoće, mnogo zahtjevniji od pentelskog ili kararskog mramora, koji su znatno mekši i ekonomičniji materijali.
.webp)
Stoljećima se Crna Gora smatrala mjestom lišenim ruda i bogatstava, nepristupačnim putnicima, s vrlo strmim terenom i veoma divljom i netaknutom prirodom. Njezina jednostavnost potječe iz antičkih vremena i sačuvana je kroz naraštaje i stoljeća. To dokazuju čisti oblici nekolicine predmeta (koje ljudi koji žive u sjevernim krajevima i danas koriste), kao što su, primjerice, antički vrčevi s ručkom i visokim cilindričnim vratom od pečene gline, ukrašeni vrpcama, koji su izloženi u muzeju. To me podsjetilo na bakin ormar pun veoma stare keramike. Međutim, ovaj osobiti umjetnički predmet pronađen u muzeju potječe iz razdoblja od 2100. do 1900. godine prije Krista.
Dvije zdjele, otkrivene u regiji, sadrže male komade metala koji nas uvode u sljedeće razdoblje - ranu fazu antičkih vremena. Predmeti poput malog oštrog metalnog harpuna i prelomljenog koplja vidljivi su na prašnjavim policama ovoga malog muzeja, a iznad njih stajao je sitan izblijedjeli natpis na ćirilici. Sama je azbuka stara, premda se latinično pismo uobičajeno koristi u ovoj regiji; mnoge škole poučavaju ćirilicu kao drugo pismo kako bi potaknule nove naraštaje da ostanu vjerni korijenima svojih predaka.
U Crnoj Gori neolitsko doba sa sve tri svoje faze - donjom, srednjom i gornjom - predstavljeno je keramičkim predmetima koji su se koristili u svakodnevnom životu.
Međutim, ostataka eneolitske kulture ima mnogo više nego neolitske, što procjenu stila i umjetničkog smjera čini još težom. Poznavatelji vjeruju da se ukrasi na eneolitskim posudama sastoje od svojevrsnih pretpovijesnih znakova koji služe za prepoznavanje pojedine zajednice, od kojih svaka ima svoju posebnu skupinu simbola. S druge strane, neki vjeruju da ti ukrasi čine dio figurativnoga i estetskog jezika. Jedna od najvažnijih činjenica jest da, unatoč maloj veličini naše zemlje, ne možemo ne spomenuti golemu raznolikost folklornih tradicija.
Etnološko proučavanje plesa, pletenja, ukrasne umjetnosti, nošnji, nakita, gravura, slika na keramičkim posudama, kao i lokalne folklorne umjetnosti gotovo svakog mjesta, objašnjava veliku migraciju sa sjeverne obale Crnoga mora (indoeuropska migracija) koja je imala golem utjecaj na ovo područje. Iako su znanstveni dokazi mnogih migracija očiti, znanstvenici nisu u stanju identificirati jednu jedinstvenu eneolitsku zajednicu u Crnoj Gori. Na temelju različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, bilo je više zajednica. To je razlog zašto povjesničari Crnu Goru još uvijek nazivaju eneolitskim narodom, zbog općeg naziva "indoeuropski". Imajući to na umu, možemo se osvrnuti na sljedeća umjetnička djela koja svjedoče o prvim tragovima ljudskih zajedničkih nastambi:
Jedna od tih nastambi otkrivena je u pećini Vranjaj, na obroncima Radoštaka u blizini Herceg Novog. Potječe iz neolitskog razdoblja (5000. - 4000. pr. Kr.). Intenzivnije naseljavanje uslijedilo je u eneolitiku (2000. - 1700. pr. Kr.), a također i tijekom brončanog doba. Čaša s postoljem iz brončanog doba s ornamentima potječe iz pećine Vranjaj. Tijekom brončanog i metalnog doba sahrane ispod zemljanih humaka bile su učestale.
Kuća Mirka Komnenovića pretvorena je 1953. u Zavičajni muzej Herceg Novog. Riječ je o prekrasnoj građevini oblikovanoj u stilu kasnoga baroka, izgrađenoj krajem 18. stoljeća. Pseudobarokno proširenje i dograđeni dijelovi izmijenili su izvorni izgled muzeja, učinivši ga veličanstvenim.
Urezana imena bajunetama ruskih vojnika, iz 1807. godine za vrijeme rata s Napoleonom, krase izvorna vrata stana u prizemlju. Kasnije je ova zgrada dobila službeni naziv Zavičajni muzej Herceg Novog. Djelomična restauracija muzeja izvedena je 1979., 1994., 1996. i 2001. godine.
Pred ovim se zavičajnim muzejom nalazi prekrasan mediteranski i suptropski botanički vrt s više od stotinu odabranih biljaka, koje krase park površine 1000 četvornih metara. Mnoge vrlo egzotične i raskošne jedinstvene biljke pronašle su svoje mjesto baš ovdje, u ovom prekrasnom vrtu. Brojne vrste palmi, agave, kaktusi, aloje i mnoge druge biljke rastu ovdje veoma neobičnih oblika i boja. Tijekom razdoblja cvatnje cvijeće ispunjava prostor. Ovdje možemo pronaći različite vrste puzavica, ali i pitospore, kao i primorske četinjače, stabla mimoze, kamelije, magnolije te aromatične i ljekovite mediteranske biljke.
Mirko Komnenović bio je aktivan sudionik u Balkanskom ratu, surađujući s obavještajnom službom protiv Austro-Ugarske. Bio je i zatočenik na otoku Mamuli tijekom Prvoga svjetskog rata. Godine 1923. i 1925. izabran je za zastupnika Boke kotorske u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Bio je i načelnik općine Herceg Novi 1930. godine. Godine 1935. postao je ministar socijalne politike i narodnog zdravlja. Odlikovan je mnogim odličjima. Evo nekih od njih: Bijeli orao s mačevima, Orden sv. Save prvoga i trećeg stupnja, ruska odlikovanja: sv. Vladimir 4. stupnja, sv. Stanislav petoga stupnja, sv. Ana drugoga stupnja, francuska Legija časti i Križ čehoslovačkog časnika revolucije. Također, jedna od zanimljivih činjenica koja pokazuje koliko je ovaj čovjek bio ozbiljan jest njegova želja da svu svoju plaću donira mjesnom dječjem domu kako bi pomogao zapuštenoj djeci Herceg Novog, bez obzira na njihovu nacionalnost ili etničku pripadnost. Ovaj muzej sadrži povijesnu, arheološku, etnografsku i umjetničku zbirku ikona.
