Da bismo cijenili crnogorsku umetničku kulturu, ne možemo paziti samo na nekoliko poznatih spomenika, već trebamo uzeti u obzir svu umetnost ovog regiona i okolnosti u kojima su oni kreirani i kasnije otkriveni, tako da možemo pravilno cijeniti istoriju ovog mjesta.
Kada govorimo o umetnosti ovog malog regiona, takođe je važno razmotriti alegorijsku dokumentaciju koju su preferirali stari Grci.
Crna Gora je mala zemlja, ali mjesto ima "stare kosti" i jedno je od najstarijih regiona poznatih najranijim civilizacijama. Ako razmislite o njenoj istoriji, vrlo je teško definisati geografsku poziciju Crne Gore u različitim istorijskim periodima jer je ovo malo područje bilo od interesa mnogim imperijalističkim silama vijekovima.
Između mnogih ratova, Crna Gora je bila pogođena prirodnim katastrofama. Kao u susjednoj Grčkoj, zemljotresi su kroz vrijeme uništavali mnoge važne građevine istorijskog značaja, ali se mnoge od njih sačuvale i važne su za spomenuti.
Na primjer, lokalitet Maliki Roza, koji datira od 6. do 10. vijeka i predstavlja početak kršćanstva. Od crkve Sv. Tome u selu Kuti do crkve u selu Sušćepan, kameni dekorativni elementi iz 9. do 11. vijeka i kameni oltar su sačuvani.
Većina crnogorskog područja sastoji se od vapnenih formacija, ali je bogata i bijelim mermerom, posebno područje blizu starog Duklji. Druga rimska grad-tvrđava otkrivena je ovdje, što pokazuje odanost i umetnički duh naroda koji je tu nekada živio. Takođe, crnogorski mermer nije fini i kompaktan, i bio je vrlo težak za obradu zbog njegove tvrdoće, puno teži nego Pentelski ili Karerski mermer koji su mnogo mekši i ekonomičniji materijali.
.jpg)
Vijekovima, Crna Gora je smatrana mjestom lišenim ruda i bogatstva, nepristupačnim putnicima, sa veoma strmim terenom i veoma divljom i netaknutom prirodom. Njena jednostavnost datira iz antičkih vremena i sačuvana je kroz generacije i vijekove. To se dokazuje čistim oblicima nekoliko predmeta (koje ljudi koji žive u sjevernim regijama još koriste) kao što su npr. antički satovi sa rukom i visokim cilindričnim vratom od pečene gline, ukrašeni vrpcama, koji su izloženi u muzeju. To me je nasjećalo na babinu kredenu punu veoma stare keramike. Međutim, ovaj specifičan umetnički predmet pronađen u muzeju datira iz perioda 2100-1900 p.n.e.
Dvije zdele, koje su otkrivene u regiji, imaju male komade metala koji nas uvodí u slijedeći period - ranu fazu antičkih vremena. Predmeti kao što su mali metalni oštar harpun i preslomljeno koplje viđeni su na prašnjave police ovog malog muzeja, a iznad njih je bio mali izblijeđeni napis na ćirilici. Sama azbuka je stara, iako se latinična azbuka obično koristi u ovoj regiji, mnoge škole podučavaju ćirilicu kao drugu azbuku kako bi ohrabrile nove generacije da ostanu vjerne svojim predačkim korijenima.
U Crnoj Gori, neolitsko doba sa sve tri njene faze, kao što su niska, srednja i visoka faza, predstavljeno je keramičkim predmetima korištenim za svakodnevni život.
Međutim, ima mnogo više ostataka eneoličke kulture nego neolitske, što čini procjenu stila i umetničkog trenda još teže. Poznavači vjeruju da se dekoracija na eneoličkim posudama sastoji od neke vrste praistorijskih znakova koji služe za prepoznavanje određene rase, od kojih svaka ima svoju posebnu grupu simbola. S druge strane, neki vjeruju da te dekoracije čine dio figurativnog i estetskog jezika. Jedna od najvažnjih činjenica je što, uprkos maloj veličini naše zemlje, ne možemo ne spomenuti ogromnu raznolikost folklornihradičija.
Etnološka studija plesa, pletenja, dekorativne umetnosti, kostima, nakita, graviranja, slika na keramičkim posudama, kao i lokalne folklorne umetnosti skoro svakog mjesta, objašnjava veliku migraciju sa sjevernog obala Crnog mora (indoevropska migracija) koja je imala ogroman utjecaj na ovo područje. Iako je naučni dokaz mnogih migracija očigledan, naučnjaci nisu u stanju da identifikuju jednu eneoličku rasu u Crnoj Gori. Na osnovu različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, bilo je nekoliko rasa. To je razlog zašto istoričari još uvijek nazivaju Crnu Goru eneoličkim narodom zbog generičkog imena "indoeuropski". Imajući to na umu, možemo se pozvati na slijedeće umetnike radove koji svjedoče prve tragove ljudskih zajedničkih nastambi:
Jedno od tih nastambi otkriveno je u pećini Vranjaj, na padinama Radostaka blizu Herceg-Novog. Potječu iz neolitskog perioda (5000-4000 p.n.e.). Intenzivnije nastaniti je bio u eneoličkom (2000 - 1700 p.n.e.) i также tokom brončanog doba. Čaša sa postoljem iz brončanog doba sa ornamentima iz pećine Vranjaj. Tokom brončanog i metalnog doba, sahrane ispod zemaljskih humaka bile su intenzivne.
Kuća Mirka Komnenovića pretvorena je u Narodni muzej Herceg-Novog 1953. To je prekrasna struktura dizajnirana u stilu poznog baroka, i izgrađena je krajem 18. vijeka. Psevdobarokna ekspanzija i dodani dijelovi promijenili su originalni izgled muzeja, čineći ga veličanstvenim.
Urezana imena sa bajonetama ruskih vojnika, iz 1807 godine tokom rata sa Napoleonom, krase autentična vrata na prizemnom stanu. Kasnije, ovaj objekat stekao je zvanični naziv regionalni muzej Herceg-Novog. Djelomična restauracija muzeja izvršena je 1979, 1994, 1996 i 2001.
Pred ovim regionalnim muzejom, nalazi se prekrasan mediteranski i subtropski botanički vrt, sa više od stotinu odabranih biljaka, koje ukrašavaju park od 1000 kvadratnih metara. Mnoge veoma egzotične i ekstravagantne jedinstvene biljke pronašle su svoje mjesto ovdje u ovom prekrasnom vrtu. Mnogih vrsta palmi, agave, kaktusa, aloe i mnogo ostalih biljaka rastu ovdje sa veoma neuobičajenim oblicima i bojama. Tokom sezone cvjetanja, cvijeće obrađuje prostor. Ovdje možemo pronaći različite vrste puzavaca, ali i Pitosporume, kao i obalnih četinarki, Mimoza stabla, Kamelije, Magnolje i aromatske i lekovite mediteranske biljke.
Mirko Komnenović je bio aktivni učesnik u Balkanskom ratu, radeći sa obavještajnom službom protiv Austro-Ugara. Također je bio zatvorenik na ostrvu Mamuli tokom Prvog svjetskog rata. Izabran je za ambasadora Boke Kotorske u Nacionalnom parlamentu Monarhije Srba, Hrvata i Slovenaca 1923 i 1925. Također je bio predsjednika općine Herceg-Novi 1930. Postao je ministar društvene politike i narodnog zdravlja 1935. Odlikovan je mnogim medalјama. Evo nekih od mnogih: Bijeli orao sa mačem, орден Sv. Save prve i treće степене, ruska medalja: Sv. Vladimir 4. степене, Sv. Stanislav pete степене, Sv. Ana druge степене, francuska Legija časti, i Крст чехoslovačkog oficira revolucije. Takođe, jedno od zanimljivih činjenica koja pokazuje koliko je ozbiljan ovaj čovjek bio je njegova želja da donira svu svoju platu lokalnom dječjem domu kako bi pomogao zapuštenim djeci Herceg-Novog, bez obzira na njihovu nacionalnost ili etnicitet. Ovaj muzej sadrži istorijsku, arheološku, etnografsku i umetničku zbirku ikona.
.jpg&w=2048&q=75)
