Prošetajte punih dva kilometra plaže Bečići, pored hotelskih kompleksa, odbojkaških mreža i redova ležaljki, i obala se završava nečim neočekivanim: skupinom kamenih kuća pripijenih uz liticu, ribarskim barkama izvučenim na žalo i mirisom ribe koja se peče na žaru nekoliko metara od vode. Ovo su Rafailovići, staro ribarsko naselje bečićkog zaliva, i najbolje mjesto na centralnoj rivijeri da razumijete kakva je bila ova obala prije nego što ju je turizam pronašao.
Grad koji nosi porodično ime
Kao i gotovo svako naselje na ovom dijelu Jadrana, i Rafailovići nose prezime. Ovo je zemlja Paštrovića, pomorske plemenske zajednice koja je vjekovima upravljala obalom između Budve i Spiča preko sopstvene skupštine, a čija su grada zapravo porodične kuće izrasle u zaseoke. Tri naselja ovog zaliva čitaju se kao porodični rodoslov: Bečići su ime dobili po bratstvu Bečića, jednom od dvanaest istorijskih paštrovskih bratstava, prvi put zabilježenom početkom petnaestog vijeka; zaselak Ivanovići iznad njih nosi ime porodice Ivanović; a Rafailoviće je naselilo i imenovalo bratstvo Rafailović, jedna od starih paštrovskih loza u zalivu. Genealozi Rafailoviće vode kao ogranak šireg bratstva Mitrovića — ali na terenu je računica oduvijek bila jednostavna: jedan zaliv, tri roda, i more koje ih sve hrani.
I hranilo ih je. Generacijama su Rafailovići živjeli od mreže — sardine, cipli, zubaci, lignje — lovljene iz drvenih barki izvučenih tačno tamo gdje danas stoje ležaljke. Kuće su građene od kamena, zabatom prema moru, tako blizu da je ribar mogao ulov prenijeti od barke do kuhinje u trideset koraka. Ta razdaljina je, manje-više, i dalje čitav poslovni model ovog grada.
Konobe: od mreže do žara
Rafailovići su danas poznati duž cijele rivijere po svojim konobama na samoj obali — porodičnim ribljim tavernama čije terase stoje neposredno nad žalom. Najčuvenija je Tri Ribara, rafailovićka institucija u kojoj se cijela riba pokazuje i vaga prije nego što ode na žar, po starom jadranskom običaju, i u kojoj su crni rižot i salata od hobotnice mjerilo po kojem gosti ocjenjuju ostatak svog odmora. U blizini, Porat drži istu vjeru: dnevni ulov, maslinovo ulje, terasa s morem tačno ispod stola. Ovo nijesu restorani koji su meniju dodali morske plodove; ovo su ribarske porodice koje su ulovu dodale stolove. Uveče se svjetla terasa ogledaju u vodi, dnevne barke se njišu na sidru nekoliko metara od obale, a hotelske kule Bečića kao da su u nekoj drugoj državi.
Najljepša plaža u Evropi, zvanično
Plaža koju Rafailovići zaključuju ima titulu koju treba braniti. 1935. godine, na izložbi u Parizu, plaža Bečići osvojila je Grand Prix kao najljepša plaža u Evropi — presuda žirija o njena dva kilometra neobično raznobojnog pijeska i sitnog šljunka, nanesenog s četiri planinska potoka, uokvirenih rtovima i naslonjenih na zelena paštrovska brda. Nekih tridesetak godina kasnije, dodala je i Zlatnu palmu kao najljepša plaža Mediterana. Nagrade pripadaju iščezlom dobu velikih hotela i parobrodskog turizma, ali stanite na rafailovićkom kraju u sedam ujutru, pogledajte natrag niz praznu krivinu prema Zavali — i obrazloženje pariskog žirija i dalje samo brani svoj slučaj.
Rafailovići su i šarka velike obalne šetnje po rivijeri. Iza grada kratak pješački tunel probija liticu do Kamenova, sljedeće uvale prema istoku, a obalno šetalište povezuje naselje sa budvanskim Starim gradom, duž Bečića, i s Kamenovom; nastavak prema Pržnu i Svetom Stefanu može zahtijevati dodatne odluke o putu ili stazi, a povezana ruta nije garancija otvorenog prolaza, ravne podloge ni osvjetljenja, pa to provjerite na licu mjesta tog dana. Zaselak je i sopstvena etapa na šetnji Sedam zaliva — prirodno mjesto za ručak, iz očiglednih razloga.
Šta je preživjelo
Bilo bi romantično praviti se da su Rafailovići netaknuti; nijesu. Apartmani su se popeli uz padinu iza starih kuća, a u avgustu je žalo ispred konoba prometno kao bilo gdje u zalivu. Ali suštinski posao ovog mjesta — barke na more ujutru, riba na žaru do podneva, porodična imena iznad vrata — preživio je vijek koji ga je gotovo svuda drugo na ovoj obali izbrisao. Paštrovski zaliv triju porodica i dalje ima svoje ribare, i i dalje možete jesti ono što su ulovili, na samoj vodi, u gradu koji nosi njihovo ime.
Posjeta. Rafailovići leže na krajnjem istočnom kraju plaže Bečići i do njih se iz Budve može pješice — šetalištem i kroz tunel Zavala — ali ne računajte na tačno trajanje ni prilaz bez stepenika: provjerite da li je prolaz otvoren, podlogu, osvjetljenje i vrućinu, i imajte autobus ili taksi kao rezervu; sama šetnja ne košta ništa i nema boljeg prilaza od onog pješice, uz sam rub vode. Dođite van sezone, ili ljetnje veče kad se dnevna gužva razide, i rezervišite sto uz more — u Tri Ribara ili Poratu, prije nego što naručite cijelu ribu koja se plaća po kilogramu, pitajte koja je vrsta, odakle je i da li je divlja ili iz uzgoja, koliko košta kilogram i koliki će biti ukupan iznos, te da li se prilozi i hljeb plaćaju posebno, i potvrdite težinu prije nego što riba ode na žar. Tunel za Kamenovo na kraju grada vodi šetnju dalje na istok.
