Sveti Stefan, Crna Gora
Iz bilo koje perspektive snimljena, idilična foto-razglednica Svetog Stefana vizualni je sinonim cjelokupnog crnogorskog turizma!
Kad bi samo jedna slika, samo jedna foto-priča, samo jedan kadar trebao sažeti priču o bogatoj lokalnoj kulturi, s konkretnim prizorima veličanstvene ljepote krajolika - to bi bila slika nekadašnjeg otoka, a današnjeg poluotoka - Sveti Stefan! Nekadašnjeg otoka, a danas poluotoka - Sveti Stefan!
Samo 5 kilometara jugoistočno od Budve (pogledajte je), u podnožju visokih brda Paštrovske gore, nalazi se geografsko i arhitektonsko čudo. Kameni otočić ispunjen starim kamenim kućama - raspoređenima na otoku poput nekoga promišljenog urbanog mediteranskog mozaika - povezan je s kopnom uskim pješčanim prevlakom, te je tako spojen s naseljem istoga imena: Sveti Stefan. Sveti Stefan najluksuzniji je i najekskluzivniji dio ionako malenoga, privlačnog crnogorskog Primorja, ne dužeg od 100 kilometara, od Herceg Novog (uz granicu s Hrvatskom) do Ulcinja (uz granicu s Albanijom).
Povijest otoka kao naselja datira iz 15. stoljeća. Tada su pripadnici paštrovskog plemena, nedaleko od Budve, napali tursku vojsku koja je krenula u vojni pohod s namjerom da osvoji utvrđeni grad Kotor (pogledajte ga). Prema jednoj vjerodostojnoj povijesnoj teoriji, Paštrovići su napali usidrenu, slabo zaštićenu tursku flotu u Jaškom zaljevu (danas pomodna plaža Jaz i poznato kupalište nedaleko od Budve).
Hrabri Paštrovići, podijeljeni u 12 udruženih obitelji, uništili su usidrene turske brodove te su iz stečenoga blaga jednoglasno odlučili izgraditi kuće za sebe na tada pustom ovčjem kamenu, i podigli su ih na otoku. Pripadnici 12 obitelji također su na vrhu otoka sagradili crkvu posvećenu svojem kršćanskom zaštitniku, Svetom Stefanu. Vijugavi, kamenom popločani putovi vode do crkve. Otok i naselje preko puta dobili su ime po crkvi. S vremenom je otok, koji je nekoć bio neosvojiv bedem u borbi protiv Turaka, privukao brojne Paštroviće te je postao glavno mjesto najjužnije bokeljske pokrajine. No, baš kao što su ljudi nekoć ovamo dolazili s razlogom, tako su odavde s razlogom i odlazili tijekom vremena.
Roman "Konte" Mome Kapora govori o jednoj iseljenoj Paštrovki. Doslovno najmanje mjesto na Jadranskome moru, početkom 19. stoljeća, imalo je tek oko 400 stanovnika. Većina sposobnih pomoraca plovila je na bokeljskim jedrenjacima, no kako je u to nesretno vrijeme pomorska moć počela opadati, otočni su Paštrovići bili raseljeni. Vezna prevlaka koja spaja otok s kopnom izgrađena je 1907. godine. Godine 1956. ovdje je živjelo tek oko 20 starih stanovnika. Vodstvo SFR Jugoslavije odlučilo je gotovo napušteni otočni grad pretvoriti u ekskluzivan hotel.
Sveti Stefan ima tri otočne crkve. Prva je odmah uz današnja ulazna vrata - Crkva Preobraženja iz 1693. s freskama iz 17. stoljeća. Do vrha otoka dolazi se uskim kamenim ulicama koje vijugaju lijevo i desno od ekskluzivnih apartmana, koji su zapravo stare obiteljske kamene kuće. Na trgu sitnom poput oka, dvije crkve stoje jedna pored druge. Manja je iz 15. stoljeća, a veća je izgrađena 1885. u čast srpskoga kralja Aleksandra Ujedinitelja, imenovana i posvećena ruskom svecu Svetom Aleksandru Nevskom. Ikonostas je djelo Marka Gregovića. Pretvoren u ekskluzivan hotelski kompleks, Sveti Stefan primio je svoje prve goste 1957. godine.
Od tada do danas bio je simbol crnogorskog turizma i njegova zaštitnog znaka na svakom ilustriranom prospektu. Već s prevlake koja spaja otok s naseljem istoga imena vide se svi obližnji rajski zaljevi i plaže. U Miločeru (pogledajte ga) nalazi se nekadašnja ljetna rezidencija kralja Aleksandra, izgrađena 1934. godine. Kraljičina i Kraljeva plaža jasno se vide sa Svetog Stefana, baš kao što se s oba ta jedinstvena geografska i ekološka mjesta vidi otok Sveti Stefan u svoj svojoj punoj, neospornoj veličini. Sa svetostefanskih plaža lako i brzo možete doći do obližnjeg manastira Praskvica, ako u ovome kratkom tekstualnom vodiču ne uzimamo u obzir Budvu i čitavu Budvansku rivijeru.
Posjet manastiru Praskvici obavlja se kroz čempresove gajeve, što botanički doček čini posebnim. Legenda kaže da je manastir dobio ime po vodi iz bunara koja je imala okus breskve. Praskvica, ili praskva, lokalni je naziv za breskvu! Manastirski kompleks sastoji se od dvije crkve, gostinjca i stare školske zgrade. Velika je crkva posvećena Svetom Nikoli, zaštitniku pomoraca, a datira iz 1847. godine.
Izgrađena je na temeljima starijega hrama iz 1413., koji je izvorno podigao Balša III. Balšić. Crkvu su srušili Francuzi kada su 1812. godine napali Paštroviće jer su se ovi pobunili zbog oduzimanja povlastica koje su dotad uživali. Ikonostas iz 1863. djelo je Grka Nikolaosa Aspiotisa, podrijetlom s Krfa. Lijevo od ikonostasa nalazi se sačuvan zid stare crkve s freskama iz 15. stoljeća. Crkva Svetog Trojstva, iz 11. stoljeća, smještena je na vrhu maloga brežuljka pored staroga groblja. Oslikali su je 1680. Radul i Dimitrije, utemeljitelji čuvene slikarske škole freskopisa Dimitrijević-Rafailović. Među ostalima, tu su freske Svetog Save Srpskog i Svetog Simeona Nemanje. Pored crkve nalazi se zgrada u kojoj je nekoć djelovala prva škola u Paštrovićima.
