Slike i tekst: Boro Milović Godinje je malo selo u brežuljcima iznad Skadarskog jezera, s otprilike stotinjak kuća. Selo je poznato po mnogočemu, a posebno se ističe nevjerojatnom arhitekturom seoskih kuća, koju su proučavali i kojoj su se divili mnogi slavni arhitekti.

Kako bi se zaštitili od napada Osmanskog Carstva, stanovnici ovog sela gradili su 'kuću na kuću' i razvili poseban sustav prolaza kroz selo. Zato su u području u kojem se držala stoka, u takozvanoj 'taverni', izgrađeni prolazi kojima se moglo prelaziti od jedne kuće do druge. Tako se tunelima 'ispod čemerika' moglo doći od prve do posljednje kuće u selu. Mjesta ispred kuća, na kojima ste se mogli odmoriti i sjediti, daju poseban šarm izgledu sela. Ta se mjesta zovu 'volat'. Središte zbivanja u selu, međutim, bio je veliki krug, u donjem dijelu sela, na kojem su se održavali plesovi i proslave. Tamo su i mladi i stari, kada bi završili s poslom, dolazili plesati crnogorsko kolo i pjevati crnogorske narodne pjesme.

U prošlosti je život u selu bio vrlo težak. Živjeli su od ribolova i lova. Stanovnici ovog sela nerado se sjećaju tog vremena, kada su morali ići 'u šumu', to jest skupljati grane za ogrjev, ili trgovati na tržnici koja se nalazila u Virpazaru, četiri kilometra od sela. Glavno je zanimanje bilo vinogradarstvo, pa je, naravno, ovaj kraj poznat po proizvodnji kvalitetnog vina i rakije od grožđa. Uzgajale su se različite vrste voća i povrća, sadili su se voćnjaci...

U selu ima deset živih izvora pitke vode, od kojih je najslavniji 'točak - lješkovac'. Prema predaji, vrlo se neobičan događaj zbio ispod lijeskova stabla. Osnivač Lekovićkog bratstva (koje živi u selu Godinje) - Leka, progonio je kozu mokre brade. Sustigao ju je na izvoru. Tamo je vidio da pije vodu, pa ju je odlučio ubiti, kako izvor nikada ne bi presušio. I do danas ovaj izvor ne presušuje, ni ljeti ni zimi.

Crnogorska ljepota u Londonu 1907. Jedan je događaj ovo selo učinio osobito poznatim u cijelom svijetu. Naime, u Londonu je 1907. godine održano natjecanje za najljepšu ženu na svijetu. Kralj Nikola trebao je poslati predstavnicu Crne Gore na to važno natjecanje. Kako bi pronašao najljepšu, kralj je razaslao glasnike po crnogorskim selima da traže lijepe djevojke. Tako su naišli na lijepu Milenu Delibašić. Zbog tradicionalnosti, njezin se otac jako protivio tome da svoju kćer pošalje na to natjecanje. Ipak, na veliko inzistiranje kralja Nikole, morao je prihvatiti tu odluku. Milena je na natjecanju bila najzapaženija. Mnogi su tražili da ostane u Londonu i da se dalje angažira, pa joj je čak ponuđeno da se uda za vrlo bogata čovjeka. Ipak, vratila se u Crnu Goru da živi i udala se za momka imena Leković iz Godinja. Kada ju je kralj Nikola upitao zašto se nije udala ondje, odgovorila je da je nije poslao da se ondje uda, nego da pokaže crnogorsku ljepotu. I do danas se u Godinju, u jednoj od Lekovićkih kuća, čuvaju slike i isječci iz svjetski poznatih novina koje su objavile priču o ovoj lijepoj Crnogorki, koja je odbila bogatstvo i slavu i vratila se živjeti u Crnu Goru, u vrlo teškim uvjetima.

Boro MILOVIĆ Montenegro.com