Slike i tekst: Boro Milović Godinje je malo selo u bregovima iznad Jezera Skadra, sa oko stotinu kuća. Selo je poznato po mnogim stvarima, i posebno se ističe nevjerovatnom arhitekturom seoskih kuća, koju su proučavali i admirali mnogi čuveni arhitekti.

Kako bi se zaštitili od napada Osmanskog carstva, stanovnici ovog sela su gradili 'kuću na kuću' i razvili su poseban sistem prolaza kroz selo. Zato, u području gdje je stoka bila držana, takozvana 'taverna', izgrađeni su prolazi, koji su se mogli koristiti da se ide od jedne kuće do druge. Dakle, tuneli 'ispod čemerika' moglo se doći od prve do posljednje kuće u selu. Mjesta ispred kuća, gdje ste mogli da se odmorite i sjedite, daju posebnu čar izgledu sela. Ta mjesta se zovu 'volat'. Središte događanja u selu, međutim, je bio — veliki krug, u donjoj dijelu sela, gdje su se održavali plesovi i proslave. Tamo, i mladi i stari, kada su završili sa poslom, dolazili su da plešu crnogorsko kolo i da pjevaju crnogorske narodne pjesme.

U prošlosti je život u selu bio veoma težak. Živjeli su od ribolova i lova. Stanovnici ovog sela nerado se sjećaju tog vremena, kada su morali da idu 'u šumu', to jest da skupljaju grane za ogrjev, ili da trguju na tržištu, koje je bilo smješteno u Virpazaru, četiri kilometra od sela. Glavna zanimacija je bila vinogradarstvo, tako da je, naravno, ovaj kraj poznat po proizvodnji kvalitetnog vina i rakije od grožđa. Gajile su se različite vrste voća i povrća, uzgajani su voćnjaci...

U selu ima deset živih izvora pitke vode, od kojih je najčuveniji 'točak - lješkovac'. Prema tradiciji, vrlo čudan događaj se dogodio ispod lješnjakovog stabla. Osnivač Lekovske bratovštine (koji žive u selu Godinje) - Leka, je progonio kozu sa mokrom bradom. Dostignuo ju je na izvoru. Tamo je vidio da pije vodu, i odlučio je da je ubije, tako da izvor nikada ne bi isušio. I do danas, ovaj izvor se ne isušuje, ni ljeti ni zimi.

Crnogorska ljepota u Londonu 1907. Jedan događaj je posebno učinio ovo selo poznatim u cijelom svijetu. Naime, u Londonu 1907. godine održana je konkurencija za najljepšu ženu na svijetu. Kralj Nikola je trebao da pošalje predstavnika Crne Gore na tu važnu konkurenciju. Kako bi pronašao najljepšu, kralj je poslao glasnike do crnogorskih sela da traže lijepe djevojke. Tako su naišli na lijepu Milenu Delibašić. Zbog tradicionalnosti, njezin otac se jako protivio slanju svoje ćerke na ovu konkurenciju. Međutim, na veliku insistenciju kralja Nikole, on je morao da prihvati ovu odluku. Milena je bila najzamjetljivija na konkurenciji. Mnogi su zahtijevali da ostane u Londonu i da se dalje angažuje, i čak je ponuđeno da se uda za veoma bogatog čovjeka. Međutim, vratila se u Crnu Goru da živi i udala se za momka imena Leković iz Godinja. Kada je kralj Nikola pitao zašto se nije udala tamo, odgovorila je da je nije poslao da se uda tamo, već da pokaže crnogorsku ljepotu. I do danas, u Godnje, u jednoj od Lekovskih kuća, čuvaju se slike i isječci iz svjetski poznatih novina, koje su objavile priču o ovoj lijepoj Crnogorki, koja je odbila bogatstvo i slavu, i vratila se da živi u Crnoj Gori, u veoma teškim uslovima.

Boro MILOVIĆ Montenegro.com