Postoji trenutak, kad se preko rta spuštate iz Kamenova, u kojem se Pržno odjednom sastavi pod vama: uska polumjesečasta uvala crvenih krovova i sivog kamena uz sam rub mora, kratka šljunčana plaža, drveni čamci na vezovima i mala crkva iznad zaljeva. Izgleda poput scenografije za jadransko ribarsko selo, a to je gotovo točno ono što jest — samo što čamci i dalje love, obitelji su i dalje one stare, a riba na terasama bila je toga jutra u moru. Na rivijeri koja je gotovo sve zamijenila za hotelske krevete, Pržno je posljednji cjeloviti prizor.
Paštrovićki kamen
Pržno leži u povijesnoj jezgri Paštrovića, plemenske zajednice koja je stoljećima držala ovu obalu, a njegova je arhitektura čista paštrovićka obala: niske kamene kuće, neke stare stoljećima, sagrađene rame uz rame protiv morskog vjetra, s velikim manastirom Praskvica na padini u zaleđu i Svetim Stefanom iza sljedećeg rta. Nikada nije bio grad — nikada ni veliko selo — samo obiteljsko sidrište koje je raslo onoliko koliko mu je uvala dopuštala, a onda je, što je presudno, stalo.
Nakon Drugoga svjetskog rata tišina sela privukla je neočekivanu koloniju: slikare i pisce iz cijele Jugoslavije, koji su dolazili zbog svjetla i mira i nastavili dolaziti. Ovdje su radili umjetnici poput Mila Milunovića i Marka Čelebonovića, a selo je steklo nadimak „Saint-Tropez jugoslavenskog slikarstva” — Saint-Tropez isključivo u smislu slikara na obali, ne jahti. Usporedba stoji i u još jednome: oba mjesta svoj opstanak duguju tome što su ih voljeli ljudi s okom za ono što se ne bi smjelo mijenjati.
Večera nad morem
Slava Pržna danas počiva na jednom savršenom rasporedu: terase konoba sagrađene izravno nad morem. U Konobi More, smještenoj u kamenoj kući za koju se kaže da je stara oko pet stoljeća, drvena terasa visi nad vodom pa riba s roštilja stiže uz zvuk valova točno ispod vaše stolice. Nekoliko vrata dalje, Konoba Langust ima vlastite ribarske brodice i poslužuje ono što ulove — škampe po kojima nosi ime, cijelu ribu na kilogram, crni rižot — dok Blanche istoj obali dodaje inačicu s bjeljim stolnjacima. Geometrija je ono što je bitno: u Pržnu se udaljenost od mreže do roštilja do stola mjeri u metrima, a pogled sa svakog stola je zaljev koji je opskrbio večeru.
Rezultat je, u ljetnu večer, jedno od velikih jednostavnih iskustava crnogorske obale — svjetla na vodi, čamci koji se njišu na sidru, žamor desetak jezika duž pedeset metara terase. Nije neotkriveno i nije jeftino po lokalnim mjerilima. Jednostavno je — kako treba.
Odmaralište gore, selo dolje
Nevjerojatnu očuvanost Pržna djelomično duguje zemljopisu, a djelomično svojim susjedima. Uvala je mala i stisnuta rtovima, bez ikakva mjesta na kojem bi se šetnica hotela mogla raširiti. A zemljište koje bi razvoj mogao uzeti već je bilo zauzeto: točno iznad sela stoji Maestral Resort & Casino, veliki hotel i kockarnica rivijere, a iza rta prostire se pošumljeno kraljevsko imanje Miločer, nekadašnje ljetno vlastelinstvo jugoslavenske kraljevske obitelji, gdje gradnja nikada nije dolazila u obzir. Maestral je na brijegu upio turističke autobuse i publiku kasina; park je zapečatio obalu dalje; a selo između njih ostalo je u mjerilu ribarskoga naselja — nekoliko uličica, jedna plaža, jedna crkva, ni mjesta ni potrebe za više.
Sama je plaža skromna — dvjestotinjak metara krupnog pijeska i sitnog šljunka, s ležaljkama u sezoni i nadaleko poznatom bistrom vodom — uz male stjenovite uvale pod borovima prema Miločeru za one koji radije plivaju sa stijena. Iza plaže stare maslinske terase penju se prema manastiru Praskvica, do kojega vodi kratka strma staza za svakoga tko želi zamijeniti miris ribe s roštilja tamjanom i osam stotina godina paštrovićke povijesti.
Na šetnji
Za pješake je Pržno etapa koja je nagrada. Obalna ruta iz Budve dolazi preko rta Kamenovo, spušta se kroz selo i nastavlja oko rta u borove parka Miločer prema Svetom Stefanu — vjerojatno najljepši kilometar cijele obale. Selo je uporište vlastite etape šetnje Sedam zaljeva, i upravo je to mjesto koje treba tempirati za ručak ili za posljednji zlatni sat, kad kamen poprimi boju meda, a terase se napune.
Posjet. Pješice se do Pržna dolazi obalnom šetnjom — iz Kamenova preko rta obalnom cestom, ili iz Svetog Stefana kroz park Miločer, dvadesetak minuta ravne staze u sjeni borova. Selo i plaža slobodni su za razgledavanje; ležaljke se u sezoni plaćaju, a stolove na terasama u More, Langustu i Blancheu najbolje je rezervirati unaprijed u srpnju i kolovozu, uz cijenu cijele ribe po kilogramu. Dođite u suton ako dolazite samo jednom: prizor — čamci, kamen, svjetlo svjetiljki na vodi — tada je najljepši.
