Guverner Aljaske, Majk Stijepović (Stijepović) Posvećeno Džudi Ferguson, velikoj istraživačici i kroničarki događaja kod Aljaskanaca.

Porodica Stijepović u kancelariji guvernera 1958. godine Slike porodice Stijepović su dio Džudi Ferguson kolekcije, Montenegro.com ih objavljuje sa njenom dozvolom. Za svaki neovlašćeno preuzimanje važi - sva prava zadržana. Na početku prošlog vijeka, među ljudima koji su tokom velike zlatne groznice, u potrazi za snovima blagostanja i bogatstva, otišli na Aljasku, bilo je i veliki broj Crnogoraca. Bili su iz cijele Crne Gore. Radilo se uglavnom o ljudima koji su već neko vrijeme boravili i radili u raznim dijelovima SAD-a. Privučeni pričama o velikim mogućnostima zarade u oštrim regijama Aljaske, kretali su dalje na sjever prema neistraženim teritorijama, nastanjenim samo od indijanskih plemena. Mnogi pioniri iz Crne Gore ostali su u pustošima bivše "Ruske Amerike", njihove kosti zauvijek su nestale bez traga. Samo oni koji su uspjeli pronašli su ono što su tražili, obogatili su se i najčešće se vratili u toplije dijelove Amerike, dok su se drugi opet proslavili i postali ugledni građani Aljaske i ostali gdje su njihovi sinovi, unuci, praunuci... Prema podacima koje su mi u posljednjih nekoliko godina pružili prijatelji iz Aljaska genealoške sekcije, do sada sam u procesu pretraživanja tog materijala uspio pronaći oko 400 imena ljudi koji su imigrirali u ove dijelove svijeta sa mjestom rođenja na teritoriji današnje Crne Gore. Tu su ljudi sa svih strana svijeta, a većina je tamo stigla iz Montane, gdje su već neko vrijeme proveli, a manji broj stigao je direktno iz Crne Gore. Naravno, porodice kao što su Hajduković, Stijepović, Dapčević, Milaić trebalo bi izdvojiti među mnostvom naših naseljenika i naravno sve ostale porodice čiji su članovi istaknuti među najpoštovanijim i zaslužnim ljudima u ovom dijelu svijeta. Poznati pionir Džon Hajduković, osnivač grada Fejerbenksa, čija je kuća "Rika Hodhaus" danas muzej i dio američke nacionalne baštine, koji je zapamćen kao glavni vladini pregovarač sa indijanskim plemenima te oblasti, neumorni istraživač po kome je planinski masiv dobio naziv "Mont Hajdukovich", itd. Kao mnoge druge, i ova veoma važna stranica naše nacionalne istorije je na neki način čudesno zaboravljena od nas. Nepažnja, nedostatak odgovarajućih institucija i mnogo ostalih stvari. Srećom, njihov veliki napor, uspjeh i patnja, iako su od nas gotovo potpuno zaboravljeni, fascinirali su neke druge marljive i pametne ljude koji su uradili ono što je dužnost svakog od nas koji malo brinemo o čuvanju uspomena na dostignuća i radove naših ljudi u dijaspori. Danas, zahvaljujući dugogodišnjem radu i posvećenosti američke spisateljice Džudi Ferguson, koja je mnogo stranica svoje prethodnih radova posvetila našim emigrantima kao i knjizi "Paralelne Sudbine" inspirisane životom Džona (Jova) Hajdukoviča, imamo mogućnost da otkrijemo veliki broj neistraženih stranica iz istorije naše emigracije.

Porodica Stijepović 2000. godine Slike porodice Stijepović su dio Džudi Ferguson kolekcije, Montenegro.com ih objavljuje sa njenom dozvolom. Za svaki neovlašćeno preuzimanje važi - sva prava zadržana. Majk Stijepović (Stijepović) Marko Stijepović iz Risna, kako bi izbjegao vojnu službu u austrijskoj armiji, u dobi od 16 godina, odlučio je otići u SAD. Otkrivljen je kao tajni putnik u Baltimoru gdje izlazi sa broda i putuje u Fresno, Kaliforniju, sa rodbinom koja je tamo već neko vrijeme boravila. Slijedeći glasine o zlatnoj groznici, sa 800 USD u džepu 1897. godine, krenuo je na Aljasku, gdje je 1902. godine trajno nastanio se u Fejerbenksu. Tokom putovanja na Aljasku, prošao je kroz mnoge nepredviđene situacije, spuštanje niz rijeku, penjanje na planine i prave avanture. Počinje sa trgovinom, uglavnom mineralima, koja se odvijala na ruti Fejerbenks - Sijetl. Poslovanje postaje vrlo unosno i polako nakupljeni novac počinje ulagati u nekretnine. 1918. godine, u Portlandu je upoznao Olgu Barta, svoju prvu ženu. 1919. godine, Markosov sin, Majk Stijepović, rođen je u Fejerbenksu, Aljaski (Stijepović). Međutim, u međuvremenu, Marko i njegova prva žena, Olga, rastaju se. Olga je bila iz porodice koja je također dolazila iz naše regije, ali koja je pripadala gornjoj srednjoj klasi, naviknuta na lagan i luksuzni način življenja nije mogla da se prilagodi izolaciji i oštrini klime Fejerbenksa. Nekoliko godina kasnije, Marko ide u posjet starom mjestu odakle je došao i vraća se sa svojom nevjestom Vukom Radović. Usput, Vuka je bila djevojka koja je godinama čitala pisma koja je Marko slao iz Amerike svojoj majci u Risno. Prema riječima Mika, kasnije guvernera, Vuka, iako je bila maćeha, brinula je o njemu čak i bolje nego o svojoj djeci i smatralo se da je odigrala ključnu ulogu u njegovom životu i karijeri vezanoj za Aljasku. Mladi Majk je bio veoma talentovan u sportu i nauci, bio je izvanredan igrač bejzbola (ponuđen mu je čak i ugovor sa Red Sox iz Bostona). Međutim, odlučio je da studira i pohađa Gonzaga univerzitet te je diplomirao 1941. godine. Nakon toga, upisuje se na Notre Dame pravni fakultet, koji završava sa briljantnim uspjehom, i završava postdiplomske studije iz prava u Santa Klari 1946. godine. 1947. godine, oženio se Matildom Baričević sa kojom je imao sedmoro djece i preselio se na očevo imanje u Fejerbenksu, gdje otvara privatnu advokatsku kancelariju. Neko vrijeme se bavio samo privatnom praksom, ali obrazovanje i inteligencija ovog talentovanog čovjeka nisu mogli proći neopaženo. Na insistiranje i uz pomoć Džona Butrovich-a, koji je u to vrijeme bio jedan od najvažnijih ličnosti na političkoj sceni Aljaske, počinje svoju političku karijeru. Već 1950. godine postaje gradonačelnik, 1953. godine postaje član teritorijalnog vijeća Aljaske (u to vrijeme još nije bila država) i 1953. godine ide na teritorijalni senat. 1957. godine, postaje guverner Aljaske, tačnije, posljednji guverner teritorije Aljaske. Nakon završetka Mikinoga mandata, Aljaska postaje federalna država, a to je do značajne mjere njegova zasluga. 1958. godine je bio i kandidat za američki senat, ali ga je kandidat Grajbing porazio sa samo 900 više glasova. Majk Stijepović je čovjek našeg porijekla koji je do sada doživio najveći uspjeh u američkoj politici, njegovo ime je sveprisutno u historiji ove američke države. Boraveći sa Džudi Ferguson, samo sam satima slušao nevjerovatne priče o Crnogoracima, porodicama, njihovom životu na Aljaski, o njenim inspiracijama. Dok sam slušao te priče o uspjesima i neuspjesima mnogih poznatih ljudi iz naše zemlje. O njenim iskustvima razgovora sa njima, njenim željama i očekivanjima. Shvatio sam da smo sa našim upoznavanjem položili temelj za nešto što će sigurno dalje proširiti znanje u ovoj oblasti, što dokazuje i ovaj tekst, da ove dvije zemlje tako udaljene, Crnu Goru i Aljasku, koje su povezane samo jednom, ali veoma važnom stvari - nasljeđem naših naseljenika - veoma čvrsto povežemo. Njihova baština i sve ono što je ostavljeno od naših pionira na Aljaski, kao i djela njihovih nasljednika koji tek dolaze, nevidljivi su most koji će zauvijek trajati da spoji malu mediteransku zemlju sa velikom, ledom okruženom zemljom na dalekom sjeveru "novog" svijeta. Gordan Stojović