
Hrana je jedan od boljih razloga da se zadržite na durmitorskom platou. Ovo je katunski kraj, gdje porodice i danas ljeti izgone stoku na visoke pašnjake, a rezultat završava na domaćim trpezama: skorup i mladi sir, kačamak i cicvara od kukuruznog brašna i pavlake, priganice s medom, jagnjetina ili teletina polako pečena ispod sača. Kasno ljeto donosi divlje borovnice i šumske maline s padina, koje se u teglama prodaju uz put, a med s platoa je taman i jak.
Sam grad je dovoljno mali da se pješke pređe za petnaest minuta, a njegove niske kuće sa strmim krovovima građene su zbog snijega, a ne zbog izgleda. Od posljednjih ulica plato se otvara pravo u nacionalni park: šetnja do Crnog jezera traje znatno manje od sata, Ledena pećina čuva svoje oblike kroz cijelo ljeto, a put na sjever spušta se prema Tari i mostu na Đurđevića Tari. Nadmorska visina Žabljaka — oko 1.450 metara — drži julska popodneva blagim, a avgustovske noći stvarno hladnim, u čemu i jeste dobar dio privlačnosti za svakoga ko bježi s primorja.
Još nema recenzija. Budite prvi gost!
Bićete preusmjereni na Booking.com za završetak rezervacije