Da bismo umjeli cijeniti crnogorsku umjetničku kulturu, ne smijemo obraćati pažnju samo na nekoliko poznatih spomenika, već trebamo uzeti u obzir svu umjetnost ovog regiona i okolnosti u kojima je nastala i kasnije bila otkrivena, kako bismo ispravno cijenili historiju ovog mjesta.
Kada govorimo o umjetnosti ovog malog regiona, također je važno razmotriti alegorijsku dokumentaciju kojoj su bili skloni stari Grci.
Crna Gora je mala zemlja, ali ovo mjesto ima "stare kosti" i jedan je od najstarijih regiona poznatih najranijim civilizacijama. Ako razmislite o njenoj historiji, vrlo je teško definisati geografski položaj Crne Gore u različitim historijskim periodima jer je ovo malo područje vijekovima bilo predmet interesa mnogih imperijalističkih sila.
Između mnogih ratova, Crnu Goru su pogađale i prirodne katastrofe. Kao i u susjednoj Grčkoj, zemljotresi su tokom vremena uništili mnoge važne građevine od historijskog značaja, ali su se mnoge od njih sačuvale i vrijedne su spomena.
Na primjer, lokalitet Mala Roza, koji datira iz perioda od 6. do 10. vijeka i predstavlja početke kršćanstva. Od crkve Sv. Tome u selu Kuti do crkve u selu Sušćepan, sačuvani su kameni dekorativni elementi iz 9. do 11. vijeka i kameni oltar.
Najveći dio crnogorskog područja sastoji se od krečnjačkih formacija, ali je bogat i bijelim mermerom, posebno područje u blizini stare Duklje. Ovdje je otkrivena još jedna rimska tvrđava-grad, što svjedoči o predanosti i umjetničkom duhu naroda koji je tu nekada živio. Također, crnogorski mermer nije fin i kompaktan, te je bio vrlo težak za obradu zbog svoje tvrdoće, mnogo teži od pentelskog ili kararskog mermera, koji su mnogo mekši i ekonomičniji materijali.
.webp)
Vijekovima se Crna Gora smatrala mjestom lišenim ruda i bogatstva, nepristupačnim putnicima, sa veoma strmim terenom te veoma divljom i netaknutom prirodom. Njena jednostavnost datira iz antičkih vremena i sačuvana je kroz generacije i vijekove. To dokazuju čisti oblici nekoliko predmeta (koje ljudi koji žive u sjevernim krajevima i danas koriste), kao što su, na primjer, antičke posude sa ručkom i visokim cilindričnim vratom od pečene gline, ukrašene vrpcama, koje su izložene u muzeju. To me je podsjetilo na bakinu kredencu punu veoma stare keramike. Međutim, ovaj specifični umjetnički predmet pronađen u muzeju datira iz perioda 2100–1900. p. n. e.
Dvije zdjele, koje su otkrivene u regiji, imaju male komade metala koji nas uvode u sljedeći period — ranu fazu antičkih vremena. Predmeti poput malog oštrog metalnog harpuna i prelomljenog koplja vide se na prašnjavim policama ovog malog muzeja, a iznad njih je stajao mali izblijedjeli natpis na ćirilici. Samo pismo je staro, i iako se latinično pismo obično koristi u ovoj regiji, mnoge škole podučavaju ćirilicu kao drugo pismo kako bi ohrabrile nove generacije da ostanu vjerne svojim precima i korijenima.
U Crnoj Gori je neolitsko doba, sa sve tri svoje faze — niskom, srednjom i visokom fazom — predstavljeno keramičkim predmetima korištenim u svakodnevnom životu.
Međutim, ima mnogo više ostataka eneolitske kulture nego neolitske, što procjenu stila i umjetničkog trenda čini još težom. Poznavaoci vjeruju da se dekoracija na eneolitskim posudama sastoji od neke vrste praistorijskih znakova koji su služili za prepoznavanje određene loze, od kojih je svaka imala svoju posebnu grupu simbola. S druge strane, neki vjeruju da te dekoracije čine dio figurativnog i estetskog jezika. Jedna od najvažnijih činjenica jeste to što, uprkos maloj veličini naše zemlje, ne možemo ne spomenuti ogromnu raznolikost folklornih tradicija.
Etnološko proučavanje plesa, pletenja, dekorativne umjetnosti, nošnje, nakita, graviranja, slika na keramičkim posudama, kao i lokalne folklorne umjetnosti gotovo svakog mjesta, objašnjava veliku migraciju sa sjeverne obale Crnog mora (indoevropsku migraciju) koja je imala ogroman utjecaj na ovo područje. Iako su naučni dokazi mnogih migracija očigledni, naučnici nisu u stanju da identifikuju jednu eneolitsku lozu u Crnoj Gori. Na osnovu različitih činjenica i dokaza pronađenih u regiji, bilo je nekoliko loza. To je razlog zašto historičari i danas Crnu Goru nazivaju eneolitskim narodom, zbog generičkog imena "indoevropski". Imajući to na umu, možemo se pozvati na sljedeće umjetničke radove koji svjedoče o prvim tragovima ljudskih zajedničkih naseobina:
Jedna od tih naseobina otkrivena je u pećini Vranjaj, na padinama Radoštaka u blizini Herceg Novog. Potječe iz neolitskog perioda (5000–4000. p. n. e.). Intenzivnije naseljavanje bilo je u eneolitu (2000–1700. p. n. e.), kao i tokom bronzanog doba. Čaša sa postoljem iz bronzanog doba sa ornamentima potječe iz pećine Vranjaj. Tokom bronzanog i metalnog doba, sahrane ispod zemljanih humki bile su intenzivne.
Kuća Mirka Komnenovića pretvorena je u Narodni muzej Herceg Novog 1953. godine. Riječ je o prekrasnoj građevini projektovanoj u stilu kasnog baroka, izgrađenoj krajem 18. vijeka. Pseudobarokno proširenje i dograđeni dijelovi promijenili su izvorni izgled muzeja, čineći ga veličanstvenim.
Urezana imena ostavljena bajonetama ruskih vojnika, iz 1807. godine tokom rata sa Napoleonom, krase autentična vrata u prizemnoj prostoriji. Kasnije je ovaj objekat dobio zvanični naziv Zavičajni muzej Herceg Novog. Djelimična restauracija muzeja izvedena je 1979, 1994, 1996. i 2001. godine.
Pred ovim zavičajnim muzejom nalazi se prekrasan mediteranski i suptropski botanički vrt, sa više od stotinu odabranih biljaka, koje ukrašavaju park od 1000 kvadratnih metara. Mnoge veoma egzotične i ekstravagantne jedinstvene biljke pronašle su svoje mjesto ovdje, u ovom prekrasnom vrtu. Mnoge vrste palmi, agava, kaktusa, aloja i mnoge druge biljke rastu ovdje, sa veoma neuobičajenim oblicima i bojama. Tokom sezone cvjetanja, cvijeće ispunjava prostor. Ovdje možemo pronaći različite vrste puzavica, ali i pitosporume, kao i obalne četinare, stabla mimoze, kamelije, magnolije te aromatične i ljekovite mediteranske biljke.
Mirko Komnenović bio je aktivni učesnik Balkanskog rata, radeći sa obavještajnom službom protiv Austrougara. Bio je i zatočenik na ostrvu Mamula tokom Prvog svjetskog rata. Izabran je za poslanika Boke Kotorske u Narodnoj skupštini Monarhije Srba, Hrvata i Slovenaca 1923. i 1925. godine. Bio je i predsjednik općine Herceg Novi 1930. godine. Postao je ministar socijalne politike i narodnog zdravlja 1935. godine. Odlikovan je mnogim medaljama. Evo nekih od mnogih: Bijeli orao sa mačem, Orden Sv. Save prvog i trećeg stepena, ruska medalja: Sv. Vladimir 4. stepena, Sv. Stanislav trećeg stepena, Sv. Ana drugog stepena, francuska Legija časti i Krst čehoslovačkog oficira revolucije. Također, jedna od zanimljivih činjenica koja pokazuje koliko je ozbiljan bio ovaj čovjek jeste njegova želja da cjelokupni primljeni iznos donira lokalnom dječjem domu kako bi pomogao zapuštenoj djeci Herceg Novog, bez obzira na njihovu nacionalnost ili etničku pripadnost. Ovaj muzej sadrži historijsku, arheološku, etnografsku i umjetničku zbirku ikona.
