Stari Bar

Tekst i fotografije: Đorđije Kalezić Stari Bar je jedno od onih mjesta koja imaju rijedak sposobnost da vas vrate u vrijeme. Na tom kamenom brodu između padina Sutormana i Lisinija, postoji nešto prastaro

Tekst i fotografije: Đorđije Kalezić Stari Bar je jedno od onih mjesta koja imaju rijetku sposobnost da vas vrate u vrijeme. Postoji neka prvobitna moć na tom kamenom brodu između padina Sutormana i Lisinja koja čini da putnik koji stigne na njega jedne septembarske večeri osjeća se potpuno miran, kao da može odgovoriti na bilo koju prijetnju ili oluju koja bi mogla doći sa mora.

Na ulazu, čempres koji je izrastao u kamenu. Prirodna statua, dobrodošlica, kodeks ponašanja - "uspravni stav obavezan!"

Istoriju starog Bara možete pročitati drugdje. Ili možete jednostavno doći i pogledati, provući ruku po kamenu, zatim proći ispod svoda kapije, stepenice

do Tvrđave, izgrađene i proširene tokom hiljadu godina

i gradski vodovod iz turskog perioda. Tamo, na vrhu tvrđave, možete osjetiti stapanje epoha u bezvremenskom trenutku očekivanja karavana koji se čini da još prolaze starom cestom od jezera Skadar, kroz klisure koje prodiru duboko u masiv Rumije i maslinjake koji se spuštaju u terasama prema rijeci, gdje se mlini za maslinu nalaze još i danas. Grad ili planina: ko bi mogao reći? Iako se posljedice vremena, ratova i zemljotresa vide na svakom koraku, neki objekti su restaurirani (carinska kuća, turska banja, crkva sv. Venerande, sat-kula, biskupski i gradski dvorci, barut komora). Planovi za konzervaciju (rekonstrukciju) i revitalizaciju grada, pretvaranja ga u veliki muzej i centar kulturnog života Crne Gore, i rad u tom smjeru, koji je počeo 1983, bili su prekinuti devedesetima, i ne zna se koliko dugo će trajati. Međutim, ko napušta stari Bar u septembskoj večeri, barem jednom želi da ga opet vidi napunjenog svjetlošću, muzikom, odjekom koraka i smijeha i mirisima kuhinje koji dolaze kroz prozore i kapije.

Posjeta Starom Baru

Kako doći. Stari Bar je oko 4 km u unutrašnjosti od današnjeg Bara, desetak minuta autom ili taksijem. Iz grada saobraćaju lokalni autobusi; pješke je izvodljivo, ali put stalno raste i gotovo da nema hlada.

Vrijeme i ulaznice. Lokalitet je ruševina na otvorenom s naplatom ulaza i traži oko sat i po. Ništa unutra nije ravno: uličice su izlizani kamen, stepenice citadele neujednačene, a ima i neograđenih odsjeka — dobra obuća ovdje znači više nego inače.

Šta potražiti. Osim citadele i akvadukta iz osmanskog perioda, potražite crkvu Svete Venerande, sahat-kulu, hamam te biskupsku i gradsku palatu — zdanja do kojih je restauracija stigla prije nego što su radovi stali devedesetih.

U blizini. Kaldrmisana čaršija odmah ispod kapije, s kafićima i zanatskim radnjama, prirodan je nastavak obilaska. Stara maslina u Mirovici, za koju se procjenjuje da ima više od 2.000 godina, udaljena je kratku vožnju.

Kada doći. Proljeće i jesen. Ruševina gotovo da nema hlada, pa je julsko ili avgustovsko podne naporno; kasno septembarsko popodne, kad kamen drži dnevnu toplotu a svjetlo se izduži, pokazuje ovo mjesto u najboljem izdanju.