Tekst i fotografije: Đorđije Kalezić Stari Bar je jedno od onih mjesta koja imaju rijetku sposobnost da vas vrate u vrijeme. Postoji neka prvobitna moć na tom kamenom brodu između padina Sutormana i Lisinja koja čini da putnik koji stigne na njega jedne septembarske večeri osjeća se potpuno miran, kao da može odgovoriti na bilo koju prijetnju ili oluju koja bi mogla doći sa mora.

Na ulazu, čempres koji je izrastao u kamenu. Prirodna statua, dobrodošlica, kodeks ponašanja - "uspravni stav obavezan!"

Istoriju starog Bara možete pročitati drugdje. Ili možete jednostavno doći i pogledati, provući ruku po kamenu, zatim proći ispod svoda kapije, stepenice

do Tvrđave, izgrađene i proširene tokom hiljadu godina

i gradski vodovod iz turskog perioda. Tamo, na vrhu tvrđave, možete osjetiti stapanje epoha u bezvremenskom trenutku očekivanja karavana koji se čini da još prolaze starom cestom od jezera Skadar, kroz klisure koje prodiru duboko u masiv Rumije i maslinjake koji se spuštaju u terasama prema rijeci, gdje se mlini za maslinu nalaze još i danas. Grad ili planina: ko bi mogao reći? Iako se posljedice vremena, ratova i zemljotresa vide na svakom koraku, neki objekti su restaurirani (carinska kuća, turska banja, crkva sv. Venerande, sat-kula, biskupski i gradski dvorci, barut komora). Planovi za konzervaciju (rekonstrukciju) i revitalizaciju grada, pretvaranja ga u veliki muzej i centar kulturnog života Crne Gore, i rad u tom smjeru, koji je počeo 1983, bili su prekinuti devedesetima, i ne zna se koliko dugo će trajati. Međutim, ko napušta stari Bar u septembskoj večeri, barem jednom želi da ga opet vidi napunjenog svjetlošću, muzikom, odjekom koraka i smijeha i mirisima kuhinje koji dolaze kroz prozore i kapije.