Vaši reporteri krenuli su na još jedan izlet duž domaće obale, ovaj put da vam prenesu atmosferu dionice kroz koju većina posjetilaca proleti bez zaustavljanja. Tema je sredina Boke Kotorske: tjesnac kod Veriga, trajektno pristanište u Kamenarima i vodeni grad Morinj na začelju unutrašnjeg zaliva. Riječ je o možda dvadeset kilometara puta, a u njima je sadržano gotovo sve ono što Boku čini Bokom.
Na istok iz Herceg Novog
Kada napustite Herceg Novi, put vodi kroz Igalo, Zeleniku, Kumbor, Đenoviće i Baošiće, pored brodogradilišnih dizalica u Bijeloj, sa vodom sa jedne i strmom šumovitom padinom sa druge strane. Cijelom tom dionicom tehnički ste u Boki Kotorskoj, ali to zapravo ne osjećate. Vanjski zaliv je širok i otvoren i djeluje kao obična jadranska obala.
Onda se obala sklapa. Kao što će vam reći Novljani, čim vam Verige ostanu iza leđa i Perast se pojavi iza okuke, počinje sasvim novi svijet: druga klima, druge boje, sve nekako drugačije. Planine stoje neposredno nad vodom, svjetlost se mijenja, a zaliv prestaje da bude obala i postaje unutrašnje more.
Verige i zašto se zaliv mogao braniti
Verige su grlo Boke, tačka na kojoj se zaliv sužava na otprilike 300 metara između Kamenara na sjevernoj i Lepetana na južnoj obali. Ime znači lance, i to doslovno: preko tjesnaca su se na plovcima zatezali lanci da neprijateljske galije ne bi doprle do unutrašnjih zaliva, odbrana korišćena u vjekovima kada su Kotor, Risan i Perast bili plijen vrijedan osvajanja. Iz istog razloga su kasnije na oba rta stajale artiljerijske baterije.
Geografija koja je zaliv učinila odbranjivim učinila ga je i čuvenim. Boka se često opisuje kao najjužniji fjord u Evropi, a i stari tekst na ovoj stranici koristi tu riječ, ali geološki je to rija, riječni kanjon potopljen kada je nivo mora porastao poslije posljednjeg glacijala. Zato se stijene tako strmo obrušavaju u vodu koja je duboka sve do same obale. Cijeli zaliv, sa svojim gradovima i utvrđenjima, na UNESCO-voj listi svjetske baštine je od 1979. godine.
Kamenari i prelazak
Kamenari su malo mjesto sa nesrazmjerno velikom funkcijom: to je sjeverni terminal trajekta koji preko tjesnaca vozi za Lepetane. Prelazak traje oko deset minuta i skraćuje nekih četrdeset pet kilometara vožnje oko unutrašnjeg zaliva kroz Risan, Perast i Kotor, zbog čega ga koristi svako ko iz Herceg Novog ide prema Tivtu, aerodromu ili Budvi. Trajekti saobraćaju tokom cijele godine: prema operateru, ljeti 2026. (od 4. maja do 14. oktobra) neprekidno danju i noću na 15–20 minuta, a u zimu 2025/26. od 6 časova do ponoći na 20 minuta, pa zatim jednom na sat. To je red vožnje, a ne garancija da ćete se odmah ukrcati — redovi, vrijeme i održavanje mogu produžiti put. Pješaci i biciklisti prevoze se besplatno; vozači treba da izaberu odgovarajuću kategoriju vozila u aktuelnom cjenovniku ili pri kupovini onlajn kod operatera.
Da li je prelazak pravi izbor zavisi od toga šta radite. Ako vam se žuri, uzmite trajekt. Ako imate slobodno popodne, ostanite na sjevernoj obali i vozite dužim putem, jer taj put prolazi pored svega što slijedi.
Morinj: mlinice, izvori i začelje zaliva
Prvo veće mjesto poslije Kamenara je Morinj, razasut duž obale ondje gdje zaliv skreće prema Risnu. Morinj definiše slatka voda. Kraški izvori izbijaju u podnožju planine i spuštaju se do mora na svega nekoliko stotina metara, a taj kratak i snažan tok nekada je bio seoska industrija: potoci su pokretali niz kamenih mlinica, a njihovi ostaci, zajedno sa kanalima i mostićima koji su im služili, ono su što ljudi dolaze da fotografišu. Malo je mlinica dočekalo novi milenijum u ispravnom stanju, ali ambijent u koji su bile ugrađene ostao je netaknut.
Voda objašnjava i vegetaciju. Morinj je zeleniji od obale dalje prema izlazu iz zaliva, sa kestenom, smokvom i oleandrom koji se tiskaju oko starih kamenih kuća, a plaže su ovdje šljunkovite i sjenovite umjesto otvorene i vrele. Razlog je jednostavan: padine iznad ovog dijela zaliva spadaju među najvlažnija naseljena mjesta u Evropi, a grad Crkvice na grebenu iznad Risna zabilježilo je neke od najviših godišnjih količina padavina na kontinentu. Ono što padne gore, izbija ovdje dolje.
Šta se još nalazi na ovoj obali
- Lipci, između Morinja i Risna, gdje su se pod plitkim kamenim potkapinom pored starog puta sačuvali praistorijski crteži jelena i lovačkih scena.
- Risan, najstarije naselje u zalivu i nekadašnje ilirsko kraljevsko sjedište, sa rimskim podnim mozaicima među kojima je i poznati lik usnulog Hipnosa.
- Kostanjica i Strp, tiha kestenovi gradovi nanizana uz vodu između Morinja i Perasta.
- Perast i njegova dva ostrvca, nekoliko minuta dalje, gdje se zaliv ponovo otvara ispod Svetog Ilije.
Dođite u kasno proljeće ili u septembru ako možete. U jeku ljeta put kroz Kamenare nosi cjelokupan primorski saobraćaj, a red za trajekt dio je doživljaja htjeli vi to ili ne. Van sezone ova obala je gotovo nijema, a voda u unutrašnjem zalivu ujutru je glatka kao staklo.
