Prijeđite cijelu dva kilometra plaže Bečići, pored hotelskih smještaja i mreža za odbojku i redova ležaljki, i obala završava s nečim neočekivanim: čvorište kamenih kuća pritisnuto o liticu, ribarskih čamaca uvučenih na šljunak, i miris ribe koja se peče na žarenju samo nekoliko metara od vode. Ovo je Rafailovići, staro ribarsko naselje na Bečičkom zaljevu, i to je najbolje mjesto na jadaranskoj obali da razumijete što je ova obala bila prije nego što ju je turizam pronašao.
Naselje nazvano po obitelji
Kao gotovo svako naselje na ovom dijelu Jadrana, Rafailovići nosi prezime. Ovo je zemlja Paštrovića, pomorske klanske zajednice koja je vladala obalom između Budve i Spiča tijekom stoljeća sa vlastitom skupštinom, a čija su naselja zapravo proširene obiteljske kuće koje su prerasle u naselja. Tri naselja zaliva čitaju se kao obiteljski registar: Bečići je dobilo naziv od Bečićkog bratstva, jednog od dvanaest povijesnih bratstva Paštrovća, prvi put zabilježeno u ranom petnaestom stoljeću; naselje Ivanovići gore nosi naziv Ivanović obitelji; i Rafailovići je bilo naseljeno i nazvano od strane Rafailovićkog klana, jednog od starih Paštrović rodova zaliva. Genealozi prate Rafailovići kao granu u široj Mitrovićkoj bratstvu — ali na terenu je aritmetika bila uvijek jednostavna: jedan zaljev, tri skupine rodbine, i more da ih sve hrani.
I hranilo je njih. Tijekom generacija Rafailovići je živio od mreže — sardine, cipla, zubač, lignje — radilo od drvenih čamaca navučenih točno gdje sada stoje ležaljke. Kuće su bile izgrađene od kamena, dvovodni prema vodi, dovoljno blizu da je ribar mogao prenijeti svoj ulov od čamca do kuhinje u trideset koraka. Ta udaljenost, manje-više, je još uvijek cijeli poslovni model sela.
Konobe: od mreže do roštilj
Rafailovići je danas poznat po cijeloj Jadrani za svoje obalske konobe — obiteljske ribarske gostionice čije terase stoje direktno iznad šljunka. Najpoznatija je Tri Ribara ("Three Fishermen"), Rafailovićka institucija gdje se cijele ribe predstavljaju i vagaju prije nego što idu na žar, na starinskom Jadranskom načinu, i gdje su crni risoto i seoski od lignji standard po kojem posjetitelji procjenjuju ostatak svog godišnjeg odmora. Blizu, Porat čuva istu tradiciju: dnevni ulov, maslinovo ulje, terasa s morem direktno ispod stola. Ovo nisu restorani koji su dodali morsku hranu na meni; oni su ribarće obitelji koje su dodali stolove na ulov. Navečer svjetla terasa se odražavaju od vode, dnevni čamci se ljuljaju na sidru nekoliko metara dalje, i hotelske kule Bečća bi se mogu kao da su u drugoj zemlji.
Najljepša plaža u Europi, službeno
Plaža koju Rafailovići drži ima naslov koji trebam braniti. Godine 1935., na izložbi u Parizu, plaža Bečići je dobila Grand Prix kao najljepša plaža u Europi — odluka žirija na njenih dva kilometra neobično šarenih pijeska i finog šljunka, položenog od četiri planinske potoke, ograđena između rtova i podržana od zelenih Paštrović brežuljaka. Nekoliko desetljeća kasnije je dobila Zlatnu palmu kao najljepšu plažu na Sredozemnom moru. Nagrade pripadaju izgubljenom dobu velikih hotela i parobrodarskog turizma, ali stanite na kraju Rafailovća u sedam ujutro, gledajući unazad praznu krivulju prema Zavali, i razlozi pariskog žirija i dalje opravdavaju njihovu odluku.
Rafailovići je također zglobnica u velikoj obalskoj šetnji Jadrane. Iza sela kratki pješački tunel prolazi kroz liticu do Kamenova, sljedeće uvale na istoku, tako da se obalska staza nastavlja neprekidno od Starog Grada Budve kroz Slovensku plažu, ispod Zavalinog rta, duž cijelog Bečća i dalje prema Pržnu i Svetom Stefanu. Naselje je vlastita postaja na Šetnji Sedam Zaliva — prirodna stanica za ručak, iz razumljivih razloga.
Što ostaje
Bilo bi romantično pretvarati se da je Rafailovići netaknut; nije. Apartmani su se popeli na padinu iza starih kuća, i u kolovozu je šljunak ispred konoba tako prometan kao bilo gdje drugdje u zaljevu. Ali osnovna razmjena mjesta — čamci koji izlaze ujutro, riba na roštilju do podne, obiteljska imena iznad vrata — je preživjela stoljeće koje ju je izbrisalo gotovo drugdje na ovoj obali. Paštrovićki zaljev od tri obitelji još ima svoje ribareže, i možete jesti ono što su uhvatili, na samoj obali, u selu koje nosi njihov naziv.
Posjeta. Rafailovići je ravna, laka 25-minutna šetnja od Budve duž šetališke i kroz Zavalni tunel, na dalekom istočnom kraju plaže Bečići; sama šetnja ne stoji ništa i nema boljeg pristupa nego pješice na obali. Dolazi izvan sezone ili ljetnog večera kada je dnevna gužva otišla, i zatraži obalski stol — kod Tri Ribara ili Porata očekivaj da platiš po kilogramu za cijele ribe, pri čemu je cijena potvrđena prije kuhanja. Tunel do Kamenova na kraju sela omogućuje nastavak šetnje prema istoku.
