Prošećite punih dva kilometra plaže Bečići, pokraj resort hotela, odbojkaških mreža i redova ležaljki, i obala završava nečim neočekivanim: čvorom kamenih kuća stisnutih uz liticu, ribarskim barkama izvučenim na šljunak i mirisom ribe koja se peče na žaru nekoliko metara od vode. Ovo je Rafailovići, staro ribarsko naselje bečićkog zaljeva i najbolje mjesto na središnjoj rivijeri za razumjeti kakva je ova obala bila prije nego što ju je turizam pronašao.
Selo nazvano po obitelji
Kao gotovo svako naselje na ovom dijelu Jadrana, i Rafailovići nose prezime. Ovo je zemlja Paštrovića, pomorske plemenske zajednice koja je stoljećima upravljala obalom između Budve i Spiča preko vlastite skupštine i čija su sela zapravo obiteljske kuće izrasle u zaseoke. Tri naselja zaljeva čitaju se poput obiteljskog popisa: Bečići su ime dobili po bratstvu Bečić, jednom od dvanaest povijesnih paštrovskih bratstava, prvi put zabilježenom početkom petnaestog stoljeća; zaselak Ivanovići iznad njih nosi ime obitelji Ivanović; a Rafailoviće je naselio i imenovao rod Rafailović, jedna od starih paštrovskih loza zaljeva. Genealozi Rafailoviće prate kao ogranak unutar šireg bratstva Mitrović — no na terenu je računica oduvijek bila jednostavna: jedan zaljev, tri skupine rodbine i more da ih sve prehrani.
I prehranilo ih je. Naraštajima su Rafailovići živjeli od mreže — srdele, cipli, zubaci, lignje — s drvenih barki izvučenih točno ondje gdje danas stoje ležaljke. Kuće su građene od kamena, zabatom prema moru, dovoljno blizu da ribar ulov od barke do kuhinje prenese u trideset koraka. Ta udaljenost, manje-više, i danas je cijeli poslovni model sela.
Konobe: od mreže do gradela
Rafailovići su danas poznati duž cijele rivijere po svojim konobama na obali — obiteljskim ribljim tavernama čije se terase pružaju izravno nad šljunkom. Najpoznatija je Tri Ribara („Tri ribara”), institucija Rafailovića, gdje se cijela riba pokazuje i važe prije nego što ode na žar, na stari jadranski način, i gdje su crni rižot i salata od hobotnice mjerilo po kojem gosti sude o ostatku svog odmora. U blizini Porat drži istu vjeru: dnevni ulov, maslinovo ulje, terasa s morem točno ispod stola. To nisu restorani koji su na jelovnik dodali morske plodove; to su ribarske obitelji koje su ulovu dodale stolove. Uvečer se svjetla terasa zrcale na vodi, dnevne barke njišu se na sidru nekoliko metara dalje, a resortski tornjevi Bečića kao da su u nekoj drugoj zemlji.
Najljepša plaža u Europi, službeno
Plaža koju Rafailovići sidre ima titulu koju treba braniti. Godine 1935., na izložbi u Parizu, plaža Bečići osvojila je Grand Prix kao najljepša plaža u Europi — presuda žirija o njezina dva kilometra neobično raznobojnog pijeska i sitnog šljunka, koje su nanijela četiri planinska potoka, uokvirena rtovima i zaleđena zelenim paštrovskim brdima. Tridesetak godina kasnije dodala je i Zlatnu palmu kao najljepša plaža Mediterana. Nagrade pripadaju iščezlom dobu velikih hotela i parobrodskog turizma, ali stanite na rafailovićkom kraju u sedam ujutro, gledajući natrag niz praznu krivulju prema Zavali, i obrazloženje pariškog žirija još uvijek samo brani svoj slučaj.
Rafailovići su i zglob velike obalne šetnje rivijerom. Iza sela kratak pješački tunel probija liticu prema Kamenovu, sljedećoj uvali na istoku, pa obalna staza teče neprekinuto od budvanskog Starog grada kroz Slovensku plažu, ispod rta Zavala, duž cijelih Bečića i dalje prema Pržnu i Svetom Stefanu. Zaselak je vlastita postaja na šetnji Sedam zaljeva — prirodno mjesto za ručak, iz očitih razloga.
Što je preživjelo
Bilo bi romantično pretvarati se da su Rafailovići netaknuti; nisu. Apartmani su se popeli uz padinu iza starih kuća, a u kolovozu je šljunak pred konobama prometan kao i bilo gdje drugdje u zaljevu. No bitna transakcija ovog mjesta — barke na moru ujutro, riba na gradelama do podneva, obiteljska prezimena iznad vrata — preživjela je stoljeće koje ju je gotovo svugdje drugdje na ovoj obali izbrisalo. Paštrovski zaljev triju obitelji i dalje ima svoje ribare, i još uvijek možete jesti ono što su ulovili, na samoj vodi, u selu koje nosi njihovo ime.
Posjet. Rafailovići su ravna, laka šetnja od 25 minuta iz Budve uz rivu i kroz tunel Zavala, na krajnjem istočnom kraju plaže Bečići; sama šetnja ne košta ništa i nema boljeg prilaza od pješačenja uz rub mora. Dođite izvan sezone ili u ljetnu večer kad dnevna gužva ode, i rezervirajte stol uz more — u Tri Ribara ili Portu očekujte plaćanje po kilogramu za cijelu divlju ribu, uz cijenu potvrđenu prije nego što se ispeče. Tunel prema Kamenovu na kraju sela vodi šetnju dalje na istok.
