Hodajte punih dva kilometra plaže Bečići, mimo resortskih hotela i volejbalskih mreža i redova ležaljki, pa obala se završava nečim neočekivanim: čvor kamennih kuća prignутih uz litiču, ribarskih čamaca izvučenih na šljunku, i miris ribe koja se pržи nad žarom nekoliko metara od vode. Ovo je Rafailovići, staro ribарsko naselje Bečićkog zaliva, i to je najbolje mesto na centralnoj rivijeri da biste razumeli šta je ova obala bila pre nego što je turizmu pronašla.
Selo nazvano po porodici
Kao i gotovo svako naselje na ovom delu Jadrana, Rafailovići nosi prezime. Ovo je sredina Paštrovića, pomorske klanske zajednice koja je kroz vekove vladala obalom između Budve i Spička pod svojom skupštinom, čija su sela zapravo proširene porodične kuće prerasle u naselja. Tri naselja zaliva čitaju se kao porodični registar: Bečići je ime dobilo od Bečićskog bratstva, jednog od dvanaest istorijskih bratstava Paštrovića, prvi put zabeleženog u ranom petnaestom veku; Ivanovići gore nosi ime Ivanovićeve porodice; i Rafailovići je naseljeno i nazvano od strane Rafailovićkog klana, jednog od starih Paštrovićkih linija zaliva. Genealozi prate Rafailovići kao granu u okviru većeg Mitrovićkog bratstva — ali na terenu aritmetika je uvek bila jednostavna: jedan zaliv, tri klastera rodbine, i more da ih sve hrani.

I more ih je hranilo. Kroz generacije Rafailovići su živeli od mreže — sardele, cipola, denteksa, lignje — radili sa drvenih čamaca izvučenih baš gde sada stoje ležaljke. Kuće su izgrađene od kamena, štitom prema vodi, dovoljno blizu da ribار može da nosi svoj uhvat od čamca do kuhinje u trideset koraka. Ta udaljenost, otprilike, i dalje je čitav poslovni model sela.
Konobe: od mreže do roštilja
Rafailovići je poznat duž cele rijivere po svojim obalnim konobama — porodičnim ribljim taverama čije terase stoje direktno nad šljunkom. Najčuvenija je Tri Ribara ("tri ribara"), rafailovićka institucija gde se cela riba predstavlja i vaga pre nego što idu preko žara, u starom jadranskom načinu, i gde su crno rizoto i salata od lignje standard po kojem posetioci ocenjuju ostatak svog godišnjeg odmora. Blizu, Porat drži istu veru: dnevni uhvat, maslinovo ulje, terasa sa morom direktno ispod stola. Ovo nisu restorani koji su dodali ribu menieju; to su ribarske porodice koje su dodале stolove prilovljenom uhvatu. Uveče svetla sa terasa se odbijaju od vode, dnevni čamci njišu se na sidru nekoliko metara dalje, i kule rezorta Bečići kao da su u drugoj državi.
Najlepša plaža u Evropi, zvanično
Plaža na čijem kraju se nalazi Rafailovići ima titulu koju treba da brani. U 1935. na izložbi u Parizu, plaža Bečići je dobila Grand Prix kao najlepša plaža u Evropi — ocena žirije o svojih dva kilometra neobično šarenog peska i finog šljunka, nanesenog od strane četiri planinska rečice, između rtica, sa zelenima Paštrovićkim brda u pozadi. Tri decenije kasnije, dobila je Zlatnu Palmu kao najlepša plaža na Mediteranu. Nagrade su iz zaboravljene ere, ali ako staneš na Rafailovićkom kraju u sedam ujutro i gledaš unazad praznu krivinu prema Zavali, obrazloženje Pariške žirije i dalje argumentira svoj slučaj.

Rafailovići je i šarka u velikoj obalnoj šetnji rijivere. Iza sela kratka pešačka tunel prolazi kroz litiču do Kamenova, sledeća uvala prema istoku, tako da je obalni put neprekidan od Budvine Stare varoši kroz Slovensku plab, ispod Zavaline rtice, duž Bečća i dalje ka Pržnu i Svetom Stefanu. Naselje je vlastita etapa na Sedam zaliva šetnji — prirodna stanica za ručak, iz očiglednih razloga.
Šta ostaje
Bilo bi romantično pretpostaviti da je Rafailovići netaknut; nije. Apartmani su se peli po brdu iza starih kuća, i u avgustu šljunak ispred konoba je jednako bukan kao bilo gde na zalovu. Ali suštinska aktivnost mesta — čamci izlaze ujutro, riba na roštielu do podneva, porodična imena iznad vrata — je opstala tokom veka koji ga je izbrisao skoro svuda drugde na ovoj obali. Paštrovićki zaliv od tri porodice i dalje ima svoje ribаre, i dalje možeš jesti ono što su uhvatili, na obali, u selu koje nosi njihovo ime.
Poseta. Rafailovići je ravna, laka 25-minutna šetnja od Budve duž promenade i kroz Zavalin tunel, na dalekom istočnom kraju plaže Bečići; sama šetnja ne koštà ništa i nema boljeg pristupa nego pešće na obalnoj liniji. Dolaži van sezone, ili letnje veče kad je dnevna gužva otišla, i rezerviši sto na obali — kod Tri Ribara ili Porata očekuj da platiš po kilogramu celu divlju ribu, sa cenom potvrđenom pre nego što se kuva. Tunel do Kamenova na kraju sela vodi šetnju dalje prema istoku.




