Ribnica: tvrđava u rašlji

Svako utvrđenje u ovoj seriji odgovor je na jedan komad zemlje. Forte Mare odgovara na ulaz u zaliv; Španjola na brdo; Mamula na tjesnac. Ribnica odgovara na račvanje — na mjesto gdje se rijeka Ribnica uliva u Moraču, s vodom s dvije strane i samo jednim putem kojim se može ući pješke.

Tvrđava je podignuta krajem petnaestoga vijeka, oko 1477, pod osmanskom vlašću, iznad ušća. Bila je jedno od dva utvrđenja koja su čuvala današnju Staru Varoš, staro podgoričko jezgro. Drugo je, na nekoliko minuta hoda, Depedogen — od turskoga Depedöğen, što znači pod brdom.

Ni jedno ni drugo nije veliko po mjerilima primorja. Nije ni trebalo da budu: ovo je prelaz preko rijeke u unutrašnjosti, a ne ulaz u Boku Kotorsku, i neprijatelj je stizao pješke, a ne linijskim brodom sa sto topova.

Ribnicu naširoko zovu Nemanjin grad ili Nemanjića grad, a na lokalitetu se održavaju pravoslavni obredi. Ime je vezuje za Stefana Nemanju, osnivača dinastije Nemanjića, koji je po dugoj tradiciji rođen na Ribnici u dvanaestom vijeku.

Građevina se, međutim, datuje u osmanski period, oko 1477 — otprilike tri vijeka poslije Nemanje. Oba podatka obično se navode u istom pasusu, a jedan s drugim ne ide.

Pošteno je reći da su to dvije odvojene tvrdnje o istom komadu zemlje. Da je na ušću postojalo naselje iz dvanaestoga vijeka — to je davnašnja tradicija; da su zidovi koji tu danas stoje osmansko djelo s kraja petnaestoga vijeka — u to se datuje samo utvrđenje. Mjesto može biti mnogo starije od tvrđave na njemu — svi ostali tekstovi u ovoj seriji počivaju upravo na toj razlici.

Depedogen je dugo korišćen kao skladište municije. Godine 1878. udar groma izazvao je eksploziju koja je razorila veliki dio tvrđave, iznutra i spolja.

Vrijedi se zaustaviti na tome koliko je to obično. Ništa u ovoj seriji nije izgubljeno u opsadi — baš ništa. Forte Mare je preživio Barbarosu, pa ga je zagladila restauracija; Citadelu je dokrajčio zemljotres; Mamulu je ispraznio mir, a ponovo otvorio zakup. Depedogen je uništilo nevrijeme i loše skladištenje.

Danas je ostala niska ruševina razvaljenoga zida na suvoj travi, s drumskim mostom i poslovnom zgradom u istom kadru, usred glavnoga grada koji je izrastao oko nje. Nema ograde, nema rasvjete, nema se šta kupiti. To je najmanje posjećeno utvrđenje u ovoj seriji i, za svakoga ko želi da vidi kako zaista izgleda zid iz petnaestoga vijeka o kojem se niko ne stara, jedno od najkorisnijih.