Južno od Petrovca, iza niskog rta, obala čini nešto što u Crnoj Gori gotovo nikad ne čini: prestaje biti izgrađena. Buljarica je široka, otvorena uvala pred kojom se pruža oko dva kilometra uglavnom neizgrađene plaže, a iza te plaže krije se nešto još rjeđe — priobalno močvarno područje od otprilike 300 hektara, jedno od posljednjih takvih divljih mjesta na istočnom Jadranu.
Močvara iza pijeska
Zaklonjen od mora dugom šljunčano-pješčanom plažom, buljarički bazen mozaik je trščaka, sezonskih jezera i stare vegetacije, uključujući ostatke drevnog mediteranskog hrasta. Zimi, kada se velik dio nizinskog terena poplavi, pretvara se u plitak vodeni krajolik; u sušnijim mjesecima to je krpež trske i močvare. Upravo taj sezonski ritam čini ga vrijednim, jer Buljaricu pretvara u utočište i smočnicu za ptice u trenucima kada im je to najpotrebnije.
Na jadranskom seobenom putu
Crna Gora leži na velikom migracijskom koridoru koji se spušta istočnim Jadranom, a močvarna područja uz tu rutu služe kao postaje za usput — mjesta gdje se ptice selice odmaraju i hrane na putovanjima koja mogu obuhvatiti kontinente. Buljarica je jedno od njih. Prepoznata je kao međunarodno važno područje za ptice, a ispunjava i nekoliko kriterija Ramsarske konvencije kao rijetko i reprezentativno jadransko močvarno stanište te ključno seobeno odredište.
Popis ptica doista je bogat. U poplavljenim zimskim mjesecima Buljarica pruža utočište jatima malog vranca koja se ovdje hrane i odmaraju, kao i sivim, velikim bijelim i malim čapljama te drugim vodenim pticama. Kroz godišnja doba na širem se području bilježe vrste zbog kojih promatrači ptica prevaljuju velik put — među njima kamenjarka, modrokos, voćarka maslinarka, kratkoprsti kobac i sokolovi. Za ptice koje u proljeće prelijeću iz Afrike, ovakva močvara može biti presudno prvo kopno na europskoj strani mora, prvo sigurno mjesto za slijetanje, piće i obnovu snaga nakon dugog prelijetanja.
Drevna šuma na rubu vode
Buljarica nije samo trska i otvorena voda. Bazen čuva ostatke stare mediteranske hrastove šume, one vrste nizinske šume koja je s izgrađene obale gotovo posve nestala, a upravo ta mješavina staništa — šuma, močvara, sezonsko jezero, trščak i plaža, sve to sabijeno u nekoliko stotina hektara — daje ovom mjestu takvu raznolikost živog svijeta. Mjesto koje na jednom sažetom prostoru nudi zaklon, slatku vodu, kukce i otvorene površine za hranjenje može održati vrste koje na potezu turističke obale ne bi našle ništa. Ta gustoća i raznolikost, jednako koliko i bilo koja pojedinačna rijetka ptica, Buljarici donose međunarodni ugled. Sposobnost močvare da se sezonski plavi i suši čini je vrijednom i za vodozemce i gmazove, ne samo za ptice, dodajući još jedan sloj onome što bi bilo izgubljeno kada bi se isušila. Dok stojite na rubu trščaka s morem udaljenim nekoliko stotina metara, čitava logika ovog mjesta postaje odjednom vidljiva: zaklonjena slatka voda i pokrov s jedne strane, otvoreni Jadran i seobena autocesta s druge, a plaža kao šav između njih. To je rijedak preživjeli primjer kako je crnogorska obala izgledala prije dolaska hotela.
Zašto je važna — i što joj prijeti
Mjesta poput Buljarice sve su rjeđa jer ista ona svojstva koja ih čine dragocjenima za divlji svijet — ravno, otvoreno priobalno zemljište točno iza prekrasne plaže — čine ih vrijednima i za investitore. Divlja močvara pred dva kilometra neizgrađene jadranske obale, u nekretninskom smislu, anomalija je koja čeka da bude riješena, a Buljarica već dugo živi pod pritiskom predloženih turističkih i resortskih projekata. Jedan je od posljednjih dugih poteza crnogorske obale koji nije prepušten hotelima i apartmanima, što je istodobno čini prioritetom zaštitara i nagradom za investitore. Svaki isušeni ili zabetonirani hektar stanište je koje ptice selice ne mogu nadomjestiti, na obali na kojoj alternative nestaju.
Ta napetost prava je priča o Buljarici: nacionalno i međunarodno značajno prirodno područje smješteno upravo ondje gdje ga turistička ekonomija najviše želi iskoristiti. Za posjetitelja je vrijednost očita i neposredna — rijedak potez obale na kojem možete stajati između tihe divlje plaže i žive močvare i u trenu shvatiti zašto ju vrijedi sačuvati.
Do ruba močvare možete doći obalom južno od mjesta, preko buljaričke etape šetnje Rimskom cestom.
Posjet
Buljarica je kratka vožnja ili šetnja preko brda od Petrovca, a duga plaža tiha je i neizgrađena u usporedbi s mjestom — ponesite vlastiti hlad, vodu i zalihe. Zbog ptica dođite u seobenim razdobljima ili u poplavljenim zimskim mjesecima, držite se staza uz rub močvare i ponesite dalekozor. Iznad svega, kročite obzirno: ovo je krhak i osporavan krajolik čija cijela vrijednost leži u tome da ostane divlji.
