Odmah južno od Petrovca, preko niskog rta, obala čini nešto što u Montenegru gotovo nikad ne čini: prestaje da bude izgrađena. Buljarica je široka, otvorena uvala pred kojom se pruža oko dva kilometra uglavnom neizgrađene plaže, a iza te plaže krije se nešto još rjeđe — priobalno močvarno područje od otprilike 300 hektara, jedno od posljednjih divljih mjesta te vrste na istočnom Jadranu.
Močvara iza pijeska
Zaklonjen od mora dugom šljunkovito-pješčanom plažom, buljarički basen je mozaik trščaka, sezonskih jezera i stare vegetacije, uključujući ostatke drevnog mediteranskog hrasta. Zimi, kada se veliki dio niskog terena plavi, pretvara se u plitak vodeni pejzaž; u sušnijim mjesecima to je krpež trske i močvare. Upravo taj sezonski ritam čini ga dragocjenim, jer Buljaricu pretvara u utočište i ostavu za ptice onda kada im je to najpotrebnije.
Na jadranskom seobenom putu
Montenegro leži na značajnom migracionom koridoru koji se spušta niz istočni Jadran, a močvarna područja duž te rute služe kao servisne stanice neba — mjesta gdje ptice selice odmaraju i hrane se na putovanjima koja mogu obuhvatiti čitave kontinente. Buljarica je jedno od njih. Prepoznata je kao međunarodno značajno područje za ptice (Important Bird Area), a ispunjava i nekoliko kriterijuma Ramsarske konvencije kao rijetko i reprezentativno jadransko močvarno područje i ključno seobeno stanište.
Spisak ptica je zaista bogat. Tokom poplavljenih zimskih mjeseci Buljarica pruža utočište jatima malog vranca koja se tu hrane i odmaraju, kao i sivim, velikim bijelim i malim čapljama i drugim vodenim pticama. Kroz godišnja doba na širem području bilježe se vrste zbog kojih posmatrači ptica prelaze velike razdaljine — kamenjarka, modrokos, maslinarka, kratkoprsti kobac i sokolovi među njima. Za ptice koje u proljeće prelijeću iz Afrike, ovakvo močvarno područje može biti presudno prvo kopno na evropskoj strani mora, prvo bezbjedno mjesto za slijetanje, piće i predah nakon dugog preleta.
Drevna šuma na rubu vode
Buljarica nije samo trska i otvorena voda. U basenu su sačuvani ostaci stare mediteranske hrastove šume, one nizinske šume koja je s izgrađene obale gotovo potpuno nestala, a upravo ta mješavina staništa — šuma, močvara, sezonsko jezero, trščak i plaža, sve sabijeno u nekoliko stotina hektara — daje ovom mjestu takvo bogatstvo živog svijeta. Mjesto koje na jednom sažetom prostoru nudi zaklon, slatku vodu, insekte i otvoreno hranilište može izdržavati vrste koje na potezu turističke obale ne bi našle ništa. Ta gustina i raznovrsnost, koliko i bilo koja pojedinačna rijetka ptica, donose Buljarici njen međunarodni značaj. Sposobnost močvare da se sezonski plavi i isušuje čini je dragocjenom i za vodozemce i gmizavce, ne samo za ptice, što dodaje još jedan sloj onome što bi bilo izgubljeno da se isuši. Dok stojite na rubu trščaka, s morem svega nekoliko stotina metara dalje, čitava logika ovog mjesta vidi se odjednom: zaklonjena slatka voda i zaklon s jedne strane, otvoreni Jadran i seobena magistrala s druge, a plaža kao šav između njih. To je rijedak preživjeli primjer toga kako je crnogorska obala izgledala prije nego što su stigli hoteli.
Zašto je važna — i šta joj prijeti
Mjesta poput Buljarice sve su rjeđa jer ih iste osobine koje ih čine dragocjenim za divlji svijet — ravno, otvoreno priobalno zemljište tik iza prelijepe plaže — čine vrijednim i za investitore. Divlja močvara pred dva kilometra neizgrađene jadranske obale u nekretninskom smislu je anomalija koja čeka da bude riješena, a Buljarica već dugo živi pod pritiskom predloženih turističkih i rezortskih projekata. To je jedan od posljednjih dugih poteza crnogorske obale koji nije prepušten hotelima i apartmanima, što je istovremeno čini prioritetom zaštitara i trofejem investitora. Svaki isušeni ili zabetonirani hektar stanište je koje ptice selice ne mogu nadoknaditi, na obali na kojoj alternativa sve manje ima.
Ta napetost je prava priča Buljarice: nacionalno i međunarodno značajno prirodno dobro nalazi se tačno na mjestu koje turistička ekonomija najviše želi da iskoristi. Za posjetioca, vrijednost je očigledna i neposredna — rijedak potez obale gdje možete stajati između tihe divlje plaže i žive močvare i na prvi pogled shvatiti zašto je vrijedi sačuvati.
Do ruba močvare možete stići obalom južno od grada, preko buljaričke etape šetnje Rimskim putem.
Posjeta
Buljarica je nadomak Petrovca — kratka vožnja ili šetnja preko brda — a duga plaža je tiha i neizgrađena u poređenju s gradom, pa ponesite svoj hlad, vodu i namirnice. Radi ptica, dođite u vrijeme seoba ili tokom poplavljenih zimskih mjeseci, držite se staza uz rub močvare i ponesite dvogled. Prije svega, kročite obazrivo: ovo je krhak i sporan pejzaž čija čitava vrijednost leži u tome da ostane divlji.
