Odmah južno od Petrovca, preko niskog rta, obala čini nešto što u Montenegru gotovo nikad ne čini: prestaje da bude izgrađena. Buljarica je široka, otvorena uvala pred kojom se prostire oko dva kilometra uglavnom neizgrađene plaže, a iza te plaže leži nešto još rjeđe — priobalno močvarno područje od otprilike 300 hektara, jedno od posljednjih divljih mjesta te vrste na istočnom Jadranu.
Močvara iza pijeska
Zaklonjen od mora dugom šljunkovito-pješčanom plažom, buljarički basen je mozaik trstika, sezonskih jezera i stare vegetacije, uključujući ostatke drevnog mediteranskog hrasta. Zimi, kad se veliki dio niskog terena plavi, pretvara se u plitak vodeni predio; u sušnijim mjesecima to je krpež trske i močvare. Upravo taj sezonski ritam čini ga dragocjenim, jer Buljaricu pretvara u utočište i ostavu za ptice u trenucima kad im je to najpotrebnije.
Na jadranskom migratornom koridoru
Crna Gora leži na velikom migratornom koridoru koji se spušta niz istočni Jadran, a močvare duž te rute služe kao servisne stanice neba — mjesta gdje ptice selice počivaju i hrane se na putovanjima koja umiju obuhvatiti čitave kontinente. Buljarica je jedno od njih. Prepoznata je kao međunarodno značajno područje za ptice, a ispunjava i nekoliko kriterijuma Ramsarske konvencije kao rijetka i reprezentativna jadranska močvara i ključno migratorno stanište.
Spisak ptica je zaista bogat. U poplavljenim zimskim mjesecima Buljarica pruža zaklon jatima malog vranca koja se tu hrane i odmaraju, uz sive, bijele i male čaplje i druge vodene ptice. Kroz sezone se na širem području bilježe vrste zbog kojih posmatrači ptica putuju nadaleko — kamenjarka, modrokos, maslinarka, kratkoprsti kobac i sokolovi među njima. Za ptice koje u proljeće prelijeću iz Afrike, ovakva močvara može biti presudno prvo kopno na evropskoj strani mora, prvo sigurno mjesto za slijetanje, vodu i obnovu snage nakon dugog preleta.
Drevna šuma na rubu vode
Buljarica nije samo trska i otvorena voda. Basen čuva ostatke stare mediteranske hrastove šume, one nizinske šume koja je s izgrađene obale gotovo posve nestala, a upravo ta mješavina staništa — šuma, močvara, sezonsko jezero, trstik i plaža, sve sabijeno u nekoliko stotina hektara — daje ovom mjestu takvu raznolikost životinjskog svijeta. Mjesto koje na jednom sažetom prostoru nudi zaklon, slatku vodu, insekte i otvorene ispaše može održati vrste koje na potezu turističke obale ne bi našle ništa. Ta gustina i raznolikost, jednako koliko i bilo koja pojedinačna rijetka ptica, donose Buljarici njen međunarodni ugled. Sposobnost močvare da se sa sezonama plavi i cijedi čini je dragocjenom i za vodozemce i gmizavce, ne samo za ptice, dodajući još jedan sloj onome što bi se izgubilo da se isuši. Kad stojite na rubu trstika, s morem nekoliko stotina metara dalje, čitava logika ovog mjesta vidi se odjednom: zaklonjena slatka voda i zaklon s jedne strane, otvoreni Jadran i seobeni auto-put s druge, a plaža kao šav između njih. To je rijedak preživjeli primjer kako je crnogorska obala izgledala prije nego što su stigli hoteli.
Zašto je važna — i šta joj prijeti
Mjesta poput Buljarice sve su rjeđa jer ih iste one osobine koje ih čine dragocjenim za divlji svijet — ravno, otvoreno priobalno zemljište odmah iza prelijepe plaže — čine vrijednim i za investitore. Divlja močvara pred dva kilometra neizgrađene jadranske obale, u terminima nekretnina, jeste anomalija koja čeka da bude riješena, i Buljarica odavno živi pod pritiskom predloženih turističkih i rezortskih projekata. To je jedan od posljednjih dugih poteza crnogorske obale koji nije prepušten hotelima i apartmanima, što je istovremeno čini prioritetom zaštitara i nagradom investitora. Svaki isušeni ili zabetonirani hektar stanište je koje ptice selice ne mogu nadoknaditi, na obali na kojoj alternative nestaju.
Ta napetost je prava priča o Buljarici: nacionalno i međunarodno značajno prirodno područje smješteno tačno tamo gdje ga turistička ekonomija najviše želi iskoristiti. Za posjetioca je vrijednost očigledna i neposredna — rijedak potez obale gdje možete stajati između tihe divlje plaže i žive močvare i na prvi pogled razumjeti zašto je vrijedi sačuvati.
Do ruba močvare možete stići obalom južno od grada preko buljaričke dionice šetnje Rimskim putem.
Posjeta
Buljarica je kratka vožnja ili šetnja preko brda od Petrovca, a duga plaža je tiha i neizgrađena u poređenju sa gradom — ponesite vlastiti hlad, vodu i namirnice. Radi ptica, dođite u sezonama seobe ili u poplavljenim zimskim mjesecima, držite se staza uz rub močvare i ponesite dvogled. Prije svega, gazite lako: ovo je krhak i osporavan predio čija cijela vrijednost leži u tome da ostane divlji.
