Južno od Ulcinja, ondje gdje se cesta gubi prema Velikoj plaži, kanal presijeca ravnicu i spaja se s morem — a uz njegove obale stoji jedan od najčudnijih i najfotogeničnijih prizora u Montenegru: nizovi drvenih kućica na stupovima, od kojih svaka nad vodu izbacuje dugu polugu s protuutegom, a ispod nje visi velika četvrtasta mreža. To su kalimere Port Milene, i to su živi spomenici — ribarska tehnologija koja je nadživjela carstvo, kraljevinu i državu u kojima je nastala.
Kanal dostojan kraljice
Sam kanal komad je inženjerstva devetnaestog stoljeća. Dovršen je 1885., samo nekoliko godina nakon što je Ulcinj pripojen Montenegru, a projektirao ga je dvorski inženjer Vladimir Varman kako bi malarične vode Zogajskog jezera odveo u Jadran. Knjaz Nikola novom je vodotoku ime dao na najizravniji mogući način, proglasivši da će se zvati po njegovoj supruzi — kneginji, kasnije kraljici, Mileni Petrović-Njegoš. Gesta se održala: gotovo stoljeće i pol poslije ribari još uvijek vezuju svoje čamce uz kanal koji nosi kraljičino ime.
Isušivanje je donijelo i neplaniranu dobit. Boćati je kanal postao izvrsna riblja prometnica — cipli, brancini i jegulje kretali su se između lagunskog sustava i otvorenog mora — pa je Port Milena desetljećima slovila kao jedno od najbogatijih ribljih mrjestilišta na ovom dijelu Sredozemlja.
Kako kalimera radi
Kalimera je predivno jednostavan stroj. Drvena kućica na stupovima nosi dugačku polugu — dizalicu — o čijem kraju visi velika, vodoravna četvrtasta mreža, razapeta ukriženim motkama. Ribar mrežu spusti plosnato na dno kanala i čeka. Ribe koje putuju s plimom ili strujom prelaze preko nje; tada se, potezom poluge s protuutegom (tradicionalno vitlom i snagom mišića), mreža brzo diže pod njima i podiže ulov iznad vode. Nema udica, nema potjere — samo strpljenje, osjećaj za pravi trenutak i prisno poznavanje toga kad riba prolazi. Cijele su obitelji držale svoje kalimere naraštajima, a kućice su ujedno služile kao ljetne kuhinje, spremišta za alat i društveni klubovi na stupovima. Samo ime, što je posve prikladno, zvuči kao grčki pozdrav kaliméra — „dobro jutro" — primjereno za spravu čiji su najbolji sati zora.

Kulturna težina te tradicije službeno je priznata 2017., kada su montenegrinske službe za zaštitu baštine ribolov kalimerama proglasile nematerijalnim kulturnim dobrom — službena potvrda da su te čudne drvene ptice na rubu vode jednako dio identiteta Ulcinja kao i njegove kamene zidine.
Propadanje, ispričano iskreno — i spori preporod
Bilo bi nepošteno prikazati Port Milenu kao netaknutu idilu. Tijekom kasnog dvadesetog stoljeća kanal je teško stradao: u njega su se slijevale nepročišćene otpadne vode, protok je oslabio, a nekoć slavno ribolovno područje propadalo je zajedno s kakvoćom vode. Mnoge su kalimere zapuštene, mreže su im istrunule, a kućice su tonule u trstiku — tužne, lijepe olupine koje su fotografi voljeli, a ribari oplakivali. Posljednjih se godina plima polako počela okretati: akcije čišćenja, radovi na infrastrukturi i pozornost koju je donijela zaštita susjedne solane vratili su dio nekadašnjeg života u kanal, a kućice i dizalice popravljaju se otkako vlasnici osjećaju da to mjesto opet ima budućnost. Posao je to koji još traje, pa posjetitelji trebaju očekivati krajolik koji je dijelom živa tradicija, a dijelom obnoviteljski projekt — što je, na svoj način, istinita verzija većine baštine.

Posjet
Port Milena leži nadomak Ulcinja, na lagan pješački dohvat ili kratku vožnju jugoistočno od središta, na putu prema Velikoj plaži i Ulcinjskoj solani — kanal i njegove dizalice čine prirodnu dionicu šetnje Pinjes Pines, koja se s borovog grebena spušta do vode. Najljepše je svjetlo rano ujutro ili u posljednjem satu prije zalaska, kada kalimere stoje kao crne siluete na užarenoj vodi, a možda zateknete i ribara kako doista radi sa svojom mrežom. Nema ulaznice ni ograde; ovo je mjesto u kojem se živi, pa kućice slobodno fotografirajte, ali ih poštujte kao privatno vlasništvo, što one i jesu. Posjet spojite s flamingosima u susjednoj solani, a zaključite ga ribom s roštilja u konobi uz kanal — ulovljenom, ako budete sretne ruke, upravo onom napravom kojoj ste se divili.




