Južno od Ulcinja, ondje gdje se cesta gubi prema Velikoj plaži, kanal presijeca ravnicu i utječe u more — a uz njegove obale stoji jedan od najčudnijih i najfotogeničnijih prizora u Crnoj Gori: nizovi drvenih kućica na stupovima, iz kojih se nad vodu pruža duga protuutegom uravnotežena greda s velikom četvrtastom mrežom obješenom ispod nje. To su kalimere Port Milene, i one su živi spomenici — ribarska tehnologija koja je nadživjela carstvo, kraljevinu i državu u kojima je nastala.
Kanal dostojan kraljice
Sam kanal komad je inženjerstva devetnaestoga stoljeća. Dovršen je 1885., samo nekoliko godina nakon što je Ulcinj pripojen Crnoj Gori, a projektirao ga je dvorski inženjer Vladimir Varman kako bi malarične vode Zogajskoga jezera odveo u Jadran. Knez Nikola dao je novomu vodotoku ime na najizravniji mogući način, objavivši da će se zvati po njegovoj supruzi — kneginji, a poslije kraljici Mileni Petrović-Njegoš. Gesta se održala: gotovo stoljeće i pol poslije ribari još privezuju čamce uz kanal koji nosi kraljičino ime.
Isušivanje je donijelo i neplaniranu dobit. Boćati je kanal postao izvrsna riblja autocesta — cipli, lubini i jegulje kretali su se između lagunskoga sustava i otvorenoga mora — pa je Port Milena desetljećima slovila kao jedno od najbogatijih ribljih mrjestilišta u ovom dijelu Sredozemlja.
Kako kalimera radi
Kalimera je prekrasno jednostavan stroj. Drvena kućica na stupovima nosi dugu polugu — dizalicu — s čijega kraja visi velika, vodoravna četvrtasta mreža, razapeta ukriženim motkama. Ribar spušta mrežu ravno na dno kanala i čeka. Ribe koje plove s plimom ili strujom prelaze preko nje, a onda se povlačenjem protuutegom uravnotežene grede (tradicionalno vitlom i snagom mišića) mreža naglo diže pod njima i podiže ulov iznad vode. Nema udica, nema potjere — samo strpljenje, osjećaj za pravi trenutak i prisno poznavanje toga kad riba prolazi. Cijele su obitelji držale svoje kalimere naraštajima, a kućice su ujedno služile kao ljetne kuhinje, spremišta za alat i društveni klubovi na stupovima. I samo ime, što je vrlo zgodno, zvuči kao grčki pozdrav kaliméra — „dobro jutro” — što pristaje spravi čiji su najbolji sati oni u zoru.
Kulturna težina te tradicije službeno je priznata 2017., kad su crnogorske službe za zaštitu baštine ribolov kalimerama proglasile nematerijalnim kulturnim dobrom — službeno priznanje da su te čudne drvene ptice na rubu vode jednako dio identiteta Ulcinja kao i njegove kamene zidine.
Propadanje, ispričano iskreno — i spori preporod
Bilo bi nepošteno prikazati Port Milenu kao netaknutu idilu. Tijekom druge polovice dvadesetoga stoljeća kanal je teško stradao: u njega su dospijevale nepročišćene otpadne vode, protok je oslabio, a nekoć slavno ribolovno područje propadalo je zajedno s kakvoćom vode. Mnoge su kalimere zapuštene, mreže su im istrunule, a kućice utonule u trstiku — tužne, lijepe olupine koje su fotografi voljeli, a ribari oplakivali. Posljednjih se godina plima polako počela okretati: akcije čišćenja, infrastrukturni radovi i obnovljena pozornost koju je donijela zaštita susjedne solane počeli su vraćati dio staroga života kanalu, a kućice i dizalice popravljaju se otkako vlasnici osjećaju da to mjesto opet ima budućnost. Posao je to koji traje, pa posjetitelji trebaju očekivati krajolik koji je dijelom živa tradicija, a dijelom gradilište obnove — što je, na svoj način, istinita verzija većine baštine.
Posjet
Port Milena leži nadomak jugoistoka ulcinjskoga središta, lako dostupna pješice ili kratkom vožnjom, na putu prema Velikoj plaži i Ulcinjskoj solani — kanal i njegove dizalice čine prirodnu postaju šetnje Pinjes Pines, koja se spušta s borovoga grebena do same vode. Najbolje je svjetlo rano ujutro ili u posljednjem satu prije zalaska sunca, kad kalimere stoje kao crne siluete nad užarenom vodom, a možda zateknete i ribara kako uistinu izvlači mrežu. Nema ulaznice ni ograde; ovo je mjesto u kojem se živi, pa slobodno fotografirajte kućice, ali ih poštujte kao privatno vlasništvo, jer to i jesu. Posjet spojite s flamingosima u susjednoj solani, a završite pečenom ribom u konobi uz kanal — ulovljenom, ako budete imali sreće, upravo onom napravom kojoj ste se divili.
