Južno od Ulcinja, tamo gdje se put razlijeva prema Velikoj plaži, kanal prosijeca ravnicu do mora — a duž njegovih obala stoji jedan od najčudnijih i najfotogeničnijih prizora u Montenegru: redovi drvenih koliba na stubovima, svaka sa dugom protivtegom uravnoteženom gredom nadnesenom nad vodom i velikom četvrtastom mrežom obješenom ispod nje. To su kalimere Port Milene, i to su živi spomenici — ribarska tehnologija koja je nadživjela carstvo, kraljevinu i državu u kojima je nastala.
Kanal dostojan kraljice
Sam kanal je djelo inženjerstva devetnaestog vijeka. Dovršen 1885. godine, samo nekoliko godina nakon što je Ulcinj pripojen Montenegru, projektovao ga je dvorski inženjer Vladimir Varman kako bi malarične vode Zogajskog jezera odveo u Jadran. Knjaz Nikola je novom vodenom toku dao ime na najneposredniji mogući način, objavivši da će se zvati po njegovoj supruzi — kneginji, kasnije kraljici, Mileni Petrović-Njegoš. Gest se zadržao: gotovo vijek i po kasnije, ribari i dalje vezuju čamce duž kanala koji nosi kraljičino ime.
Isušivanje je donijelo i neplaniranu dobit. Bočati kanal postao je izvrstan riblji put — cipli, brancini i jegulje kretali su se između lagunskog sistema i otvorenog mora — i decenijama je Port Milena bila čuvena kao jedno od najbogatijih ribljih mrijestilišta na ovom dijelu Mediterana.
Kako radi kalimera
Kalimera je prekrasno jednostavna sprava. Drvena koliba na stubovima drži dugu polugu — dizalicu — sa čijeg kraja visi velika, horizontalna četvrtasta mreža, razapeta ukrštenim motkama. Ribar spušta mrežu ravno na dno kanala i čeka. Riba koja se kreće sa plimom ili strujom prelazi preko nje; onda se, povlačenjem uravnotežene grede (tradicionalno vitlom i snagom ruku), mreža brzo diže ispod nje i podiže ulov iznad vode. Bez udica, bez potjere — samo strpljenje, osjećaj za pravi trenutak i prisno poznavanje toga kad riba prolazi. Čitave porodice čuvale su svoje kalimere generacijama, a kolibe su služile i kao ljetnje kuhinje, ostave za alat i društveni klubovi na stubovima. Sam naziv, na lijep način, podsjeća na grčki pozdrav kaliméra — „dobro jutro” — što odgovara spravi čiji su najbolji sati u zoru.
Kulturni značaj ove tradicije zvanično je priznat 2017. godine, kada su nadležne institucije za baštinu u Montenegru proglasile ribolov kalimerama nematerijalnim kulturnim dobrom — službeno priznanje da su te neobične drvene ptice na obali jednako dio identiteta Ulcinja kao i njegove kamene bedeme.
Propadanje, iskreno rečeno — i spori preporod
Bilo bi nepošteno prikazati Port Milenu kao netaknutu idilu. Tokom kasnog dvadesetog vijeka kanal je teško stradao: u njega su se slivale neprečišćene otpadne vode, protok je oslabio, a nekada čuveno ribarstvo propadalo je zajedno sa kvalitetom vode. Mnoge kalimere su zapuštene, mreže su im istrunule, kolibe se ugnule u trsku — tužne, lijepe olupine koje su fotografi voljeli, a ribari oplakivali. Posljednjih godina stvari se, polako, mijenjaju nabolje: akcije čišćenja, radovi na infrastrukturi i pažnja koja je došla sa zaštitom susjedne soline počeli su da vraćaju dio starog života kanalu, a kolibe i dizalice se popravljaju jer vlasnici osjećaju da ovo mjesto ponovo ima budućnost. Posao je još u toku, i posjetioci treba da očekuju pejzaž koji je dijelom živa tradicija, a dijelom gradilište obnove — što je, na svoj način, istinita verzija većine baštine.
Posjeta
Port Milena je na lakom pješačkom rastojanju ili kratkoj vožnji jugoistočno od centra Ulcinja, na putu ka Velikoj plaži i Ulcinjskoj solani — kanal i njegove dizalice čine prirodnu dionicu šetnje Pinjes Pines, koja se spušta sa borovog grebena do same obale. Najljepše svjetlo je rano ujutro ili u posljednjem satu prije zalaska sunca, kada kalimere stoje kao crne siluete nad usijanom vodom, a možda uhvatite i ribara kako zaista radi sa mrežom. Nema ulaznice ni kapije; ovo je mjesto u kojem se živi, pa slobodno fotografišite kolibe, ali ih tretirajte kao privatnu imovinu, jer to i jesu. Spojite obilazak sa flamingosima u susjednoj solani, a onda završite ribom sa žara u konobi uz kanal — ulovljenom, ako budete imali sreće, upravo onom spravom kojoj ste se divili.
