Nikola Petanovic

Nikola Petanović (Podgor 1892. – San Francisco 1932.) pripada rijetkim pripadnicima takozvanih starih iseljenika koji su stekli visoko obrazovanje u SAD-u. Godine 1912., na poziv svojega starijeg brata Mitra, otišao je u

Nikola Petanović (Podgor 1892. – San Francisco 1932.) pripada rijetkim pripadnicima takozvanih starih iseljenika koji su stekli viša obrazovanja u SAD-u. Na poziv svojega starijega brata Mitra otišao je u SAD 1912. godine. Nakon kratkoga vremena provedenoga u Butteu u Montani, sa savršenim poznavanjem engleskoga jezika odlazi u Kaliforniju gdje nastavlja svoje školovanje i započinje književno-novinarsku djelatnost.

Nikola Petanović (Nicholas Petanovich Naiad) Godine 1923. objavio je u San Franciscu svoju prvu knjigu – pjesničko-filozofsko djelo na materinskom jeziku "Ponos od života", a gotovo su sva njegova kasnija djela napisana na engleskom jeziku. Zabrinut zbog događaja u Crnoj Gori nakon 1918., donosi odluku da posveti svu svoju intelektualnu energiju borbi za oslobođenje i uspostavu crnogorske države. Počeo je raditi 1924. godine među intelektualnim krugovima toga vremena i iseljenicima u SAD-u. Započinje s objavljivanjem brošura, pisanjem javnih proglasa, pisama i održavanjem predavanja o Crnoj Gori. Godine 1927. pokrenuo je časopis "Crnogorsko ogledalo" (Montenegro Mirror) i osniva Odbor za samostalnu i nezavisnu Crnu Goru u San Franciscu. Stvara oko sebe krug utjecajnih osoba i uz njihovu pomoć nastavlja vršiti pritisak na američku javnost glede crnogorskoga pitanja sve do kraja 1931. godine. Njegovo najznačajnije djelo iz toga razdoblja je drama "Troslavia" čija je tema bila podčinjeni položaj Crnogoraca i ostalih naroda u kraljevstvu SHS. Tijekom svoje političke djelatnosti zalagao se za stvaranje uvjeta za održavanje referenduma na kojem bi se Crnogorci slobodno izjasnili kakvu vrstu zemlje žele imati. Njegova predviđanja da će u idućim desetljećima SAD postati najveća vojna i gospodarska sila te da će engleski jezik postati vodeći svjetski jezik pokazala su se točnima. Kao pjesnik bio je poznat pod nadimkom NAIAD. Uskoro će Matica crnogorska objaviti prvu knjigu posvećenu životu i djelu ovoga velikog čovjeka. Među njezinim dijelovima izdvajamo: Mojim neprijateljima S prijestolja mudrosti Bio sam jednom u velikoj ekstazi, osjećao sam se snažnim, plemenitim i odlučnim. Imao sam dojam da se mogu suprotstaviti bilo kakvoj prepreci; da svojstvima koja su mi dostupna mogu pokrenuti čitave mase; da od njih mogu stvoriti nepobjedivu cjelinu s kojom nije lako imati posla. Mislio sam da, ako bih mogao stvoriti svijet od tih masa, ne bi bilo sumnje u ispravnost i potrebu za njegovim dolaskom. Mislio sam da će sve uključene snage prihvatiti moje viđenje, da će usvojiti moje razumijevanje novih pogleda na svijet i na one koji u njemu žive. Razmišljao sam o pripremanju goleme kemijske smjese na takav način da ne bi bilo eksplozivnih sila koje bi narušile sklad toga tijela, već bi razvile eksplozivne sile u poticanju njegova života. Prema novim pogledima, prema novim obzorjima koja danomice, u naprednom i znanstvenom svijetu, ulaze u proces. Mislio sam o stvaralačkoj snazi čiji sam izvor otkrio u sebi, premda, da, trebate znati, nisam se zamišljao bogom, ni tiraninom, ni bilo kakvim diktatorom uopće: smatrao sam se pozvanim na velik i plemenit rad. Mislio sam da bih u strukturi svojega stvaranja podigao njezinu volju na najvišu moguću razinu njezine proizvodnje; da bi svaki atom voljno titrao i obavljao svoj posao prema potrebama čitave federacije koja čini moj zamišljeni svemir. U svojem novom svijetu mislio sam postaviti promatrače, u svakoga dalekozor – s pojedinačnim dalekozorom kojim bih mogao odjednom upozoriti sve nazočne na međusobnu simetriju svih njegovih građana – da bi se sve ostvarilo za njih ako bi se ondje našli s osjećajem ljubavi i djelovanja, u promatranju i sudjelovanju u tome. Da osjetim taj osjećaj (jer malo ljudi danas ima taj osjećaj) pronašao sam izvor iz kojega su potajno pili, ali nisu bili opijeni tako velikim i uglednim muškarcima kao što su Carpenter, Kropotkin, Ferefo, Morris, Burke i drugi; i da ne koristim metode stare Sparte – svima slobodan izbor: USPOSTAVA PRAVA BEZ NARUŠAVANJA PRAVA DRUGIH. Pokazao sam svoje lice u pravoj boji prirodnoga dara. Otvorio sam grudi i dopustio znanstveniku da izvuče moje srce, da ga osjeti i da ga vrati na mjesto. Podigao sam ruku u zrak i dao znak istini da sam njezina vjesnica. Došli ste pred mene, u vašim sam očima vidio zapis sumnje i posljednji zaključak inkvizicije; primijetili ste: "čudan lik". Objavili ste da sam čovjek bez pokrivača – tako da je vaša dužnost mene pokriti. Odbio sam, jer sam na vama vidio odijelo koje su rastegnule vaše ruke koje se rukuju; koje su oprale suze – koje su cinično privučene vašemu licu; odijelo koje pokriva vaše mišiće, koji su umjetno oteti onima koji proizvode i uređuju njegove uvjete: da su jaki i puni moći – koji trunu u lijenosti i neznanju o njihovoj uporabi. Odbio sam vašu ponudu, odbio sam vaše upute; također sam vas pozvao da dođete u moj svijet – da zajedno gradimo hram ljubavi, bratstva i pravednosti. Odbili ste, a niste me ostavili: nasilno ste me povukli u svoj krug, natočili ste mi piće koje ubija moja djela: ubili ste moje podvige, s vašim sam podvizima dugo preživio; ugušili ste moju ljubav mržnjom prema drugima i poremetili moju volju svojim licemjerjem i despotskim djelovanjem prema meni... Htio sam pobjeći, a vi ste omotali uže oko mene i povukli me natrag. Htio sam prosvjedovati, no zaustavili ste mi usta i zabranili mi da normalno govorim. Htio sam ponovno razmotriti svoje planove za stvaralačke snage dok ste vi u međuvremenu trčali platiti mesara koji nosi metalnu oznaku – pretvarajući se da ću znati tko je. Bolno sam uzdahnuo, počeo sam plakati, ali sam se opirao plaču, i bio sam sam u mudrosti, što vam je od male koristi; JER STE LJUDI, I TOLIKO LJUTI DA NISTE LJUDI Iz knjige "Ponos od života" 1923. San Francisco ZNAK Zlikovci su u smrtnome strahu tresu se... njihov plod sazrijeva. Vrtovi su urodili u izobilju posvuda... da sinovi jedu... ono što je njihov krvavi otac sijao... rođen u tami, umro u tami. Vijenac je posvećen Radi pjesniku potomku faraona... Stari je skald strašno pogriješio glede toga... Jer vladar nije bio antropolog... I umro je kada je znanost došla. Romska plemena vladaju – jer zlo sada vlada – đavao je postao gospodar na kratko vrijeme... grijesi zemlje su ga očarali. Narod koji je poslao Bog – iako je sada prešutio svoj glas – sprema se odigrati ulogu koja mu je dana... Tako zlikovac pita – drhtavim glasom – Netko ondje: u Crnoj Gori ako počne... Ili mi proslijedi svoju ruku? I ovo je bio odgovor koji je primio: neka Crnogorci otplate tvoj zajam!