Najstariji grad Boke Kotorske. Karakterističan po arheološkim nalazištima, najdužim palmoredima na Primorju i po oleanderu, autohtonoj biljci. U Risnu je stolovala Teuta, posljednja ilirska kraljica.
Risan je najstariji grad Boke Kotorske (Crna Gora). Smješten je u dubini Zaliva, gotovo podjednako udaljen i od Kotora i od Herceg Novog (20-ak km). Grad u čije fotografije danas gledamo, i gdje rado odlazimo na odmor – u najmanju je ruku Treći Risan. Prva dva su vremenom potonula u more, usljed brojnih zemjotresa.
Nekada se cijeli Bokokotorski zaliv zvao Sinus Rhizonicus (Risanski zaliv), što najbolje svjedoči o nekadašnjem značaju ovog urbanog i lokalnog civilizacijskog centra.
Duž risanske Rive šepure se ubjedljivo najduži palmoredi na cijelom Primorju! Tokom šetnje stalno smo pod krošnjama poodraslih palmi, Phoenix canariensisa, po čemu znamo da smo na izabranom mediteranskom mjestu. Nigdje kanarskih datula nema toliko na malom prostoru. Ipak je oleander ta, a ne palma, biljka koja je izvorno srasla s Risnom: botaničari kazuju kako je Oleander neritum nikao baš ovdje, te kako je upravo autohton! Čak i ovlašan pogled iz automobila s Jadranske magistrale može da opazi kako na okomitim Risanskim stranama (Crna Gora), iz krša nalik kamenom karfiolu – niče i cvjeta endem: roze oleander. U Risnu ih ima i crvenih, i bijelih i žutih, i sve su te boje izvedene iz one prvobitne, roze. Olenader je cvjetni ukras; uljepšava svaku sezonsku fotografiju jer ga ima posvuda. Cvjeta od kraja proljeća do početka jeseni. Ukoliko privučeni ljepotom počnete da ga berete, već će se naći neki mještanin koji će vam kazati: „Bolje ne. Otrovan je.“ Kao i svaka ekstremna ljepota...
Prvobitno grčka kolonija, Risan u 3. v. pr. n. e. postaje utvrđeni ilirski grad. Ilirsko pleme Ardijeja, sklono gusarenju, ovdje gradi svoje brze piratske brodove liburne, i kuje novac. U to doba, u Rhiziniumu (kojega opisuju Polibije i Livije), živi 10 000 stanovnika, skoro 5 puta više nego danas. Pod najezdom Rimljana, tu se sklonila ilirska kraljica Teuta, a po čijoj smrti Rimsko carstvo vlada Bokom.
Iz rimskog perioda potiču čuveni Risanski mozaici iz 2. v.n.e, od kojih je najpoznatiji i najočuvaniji podni mozaik boga sna Hipnosa – jedina slična figura na istočnim obalama Jadrana. Natkriveni kompleks s podnim mozaicima iz nekadašnjih rimskih vila nalazi se 100-ak metara od obale i mjesto je brojnih ljetnjih kulturnih dešavanja. Najizdašniji arheološki lokalitet nalazi se nedaleko, na Carinama, prekoputa istoimene plaže, jedne od prvih s epitetom plažnog kvaliteta i s oznakom Plava zastavica.
Nadalje kroz istoriju – Rimljane su smijenili Saraceni, 865. g. U 10. v. Risan pripada Travuniji, u 14. i 15. v. bosanskim kraljevima, a od 1539. Turcima, potom Mlečanima od 1687, sve do pada Republike.
Pravoslavni slovenski živalj učestvovao je u ustancima u 19. v, i g. 1941- 1945. Risan je dao nekoliko izuzetnih imena: kap. Lazar Đurković pomagao je Grke u oslobođenju od Turaka; Marko Ivelić bio je ruski general i diplomata; Vuk Vrčević pomagao je Vuku Karadžiću u sakupljanju narodnih umotvorina; kap. Vlado Ivelić bio je jedan od posljednjih bokeljskih kapetana koji su plovili na jedrenjacima; Vaso Ćuković bio je zadužbinar i dobrotvor (po njemu nosi ime poznata risanska Bolnica za traumatologiju, neulogiju i neurohirurgiju)...
Staro urbano jezgro zove se Gabela, i širi se oko istoimene ulice popločane kaldrmom na orijentalni način. Duž Gabele, oko opaža nizove palata podignutih u periodu 17-19. v. Od svih se po ljepoti, iako nerenovirana, ističe palata Ivelić.
Nedjelja je u Risnu parazni dan. Tada Pjaca, udaljena svega koju desetinu metara od Luke i Rive oživi – od šarenila naroda, akcenata (stranih i domaćih) i ponude. Što je Bog dao i priroda, sve je na prodaju: i boje, i ukusi, i mirisi, planinski sir i mliječne prerađevine, sušeno meso, ekološko povrće svih vrsta i oblika, vino i rakija... Tokom cijele godine. Na Risanski pazar nedjeljom se, ne bez razloga, skuplja cijela Boka... Starosjedioci doživljavaju risansku nedjelju i kao svoj very own izlet!
Stotinak metara od mirisne Pjace, u gradskom parku, gotovo skrovita bujnošću zelenila, nalazi se pravoslavna crkva Sv. Petra i Pavla iz 18. v.
Na pola sata hoda prema Perastu, ili na nekoliko minuta vožnje, nalazi se manastir Banja, sagrađen u 18. v. na temeljima starijeg iz 13. v. Posjeduje bogatu riznicu ikona ikonopisačke škole Rafailović-Dimitrijević, čiji su zografi porijeklom iz Risna.
Na svega 15-ak minuta hoda prema Herceg Novom nalazi se veliko grotlo izvorišta Sopot, tik uz Jadransku magistralu. Tokom ljeta, gotovo da nema trenutka kada na proširenju prekoputa Sopota nema parkiranih automobila i znatiželjnika. Samo rijetki ulaze u ovo duboko grotlo. Uglavnom se svi samo fotografišu. Iz grotla izvire hladnoća čak i kad ne izvire voda. Pa i to se, ponekad, dogodi kao kuoritet: da usred avgusta – pitka slatka voda vodopadom toči kao usred zime! Fenomen se događa rijetko, i to samo kada u planinskom zaleđu padaju obilne kiše. Vodopad zimi teče s visine od 30 m.
Iz Risna se lako može do obližnjeg Perasta, i do tamošnjeg vještačkog ostrva Gospa od Škrpjela. Do Kotora i Herceg Novog. I do obližnjih Lipaca – na 5 minuta vožnje, pa pješke uzbrdo, do jedinih zalivskih pećinskih crteža iz doba neolita. Iznad Risna proteže se, na 1000 m nadmorske visine, planinska visoravan Krivošije. Izazov za izletnike i planinare.
