Vilusi: visoravan pamćenja i kamena
Vilusi su malo brdsko naselje na kraškoj visoravni u zapadnoj Crnoj Gori, na putu između Nikšića i graničnog prelaza prema Trebinju u Bosni. Predio je surov, otvoren i snažno atmosferičan — široka, blago valovita krečnjačka zaravan na oko 800 metara nadmorske visine, okružena niskim planinama i izložena vjetrovima koji kao da nose težinu istorije. Većini putnika Vilusi nijesu ništa više od imena na putokazu, prohujalog za nekoliko sekundi na putu za Bosnu ili iz nje. A ipak, ovaj naizgled neupadljivi komad visoravni ima priču koju vrijedi čuti.
Viluška visoravan bila je poprište značajnih partizanskih bitaka u Drugom svjetskom ratu, dio žestokog otpora koji su jugoslovenski partizani pružali okupacionim snagama Osovine na ovom planinskom terenu. Teške borbe vodile su se 1943. i 1944. godine, a u pejzažu se i danas naziru tragovi vojnih položaja, spomen-obilježja i sjećanja koja mještani čuvaju na te strašne godine. Osim ratne istorije, Vilusi nude i uvid u tradicionalni brdski život crnogorskog krša — surov, lijep i polako iščezao svijet kamenih kuća, ovčarstva i duboke vezanosti za zemlju.
S visoravni se stiže i do Sominskog jezera, male i mirne vode uvučene u kraški pejzaž, gdje se može plivati i pecati — tiha protivteža krševitom terenu koji je okružuje.
Kako doći
Vilusi leže na magistrali M6 koja povezuje Nikšić s bosanskom granicom na Ilinom Brdu i dalje s Trebinjem. Iz Nikšića se na zapad vozi oko 25-30 minuta dobrim dvotračnim putem koji prelazi poljoprivrednu ravnicu zapadno od grada, a potom se penje na krašku visoravan. Put je dobro održavan i prohodan za svako vozilo.
Iz Boke Kotorske do Vilusa se stiže preko Nikšića. Iz Kotora ili Tivtavozite do Nikšića preko Cetinja (oko 1,5-2 sata), pa nastavite na zapad. Druga je mogućnost da iz Herceg Novogkrenete putem preko Trebinja u Bosni i priđete s druge strane — pređite u Bosnu, vozite do Trebinja (oko 30 minuta od Herceg Novog), pa nastavite prema crnogorskoj granici i Vilusima.
Iz Podgoricese do Vilusa vozi oko 1,5 sat preko Nikšića. Najbliži aerodrom je Podgorica (TGD), oko 80 kilometara istočno. Tivat (TIV) je udaljen oko 100 kilometara na jug, a Dubrovnik (DBV) oko 90 kilometara na zapad, preko Trebinja.
Rijetke autobuske linije između Nikšića i granice ponekad prolaze kroz Viluse, ali red vožnje je oskudan. Za obilazak visoravni i Sominskog jezera, koje je podalje od magistrale, praktično rješenje je iznajmljeni automobil.
Šta vidjeti i raditi
Spomen-obilježja iz Drugog svjetskog rata
Viluška visoravan bila je poprište značajnih partizanskih borbi u Drugom svjetskom ratu. Jugoslovenski partizani, predvođeni Josipom Brozom Titom, izvodili su široke operacije po planinskom terenu zapadne Crne Gore i istočne Hercegovine, a na području Vilusa više puta su se sukobili s njemačkim i italijanskim okupacionim trupama, kao i s četničkim snagama.
Najznačajnije bitke vodile su se 1943. godine, tokom osovinskih operacija za okruženje i uništenje glavnine partizanskih snaga u ovom kraju. Otvoreni kraški teren Viluške visoravni nosio je i prednosti i opasnosti — bez zaklona je svako kretanje bilo rizično, ali je dobro poznavanje terena partizanima davalo prednost u odbrani po okolnim brdima i vrtačama.
Po visoravni su razasuta spomen-obilježja i spomenici posvećeni pojedinim bitkama i poginulim borcima. Najveći spomenik je u samom naselju Vilusi. Te spomenike, mnoge u prepoznatljivom apstraktnom maniru jugoslovenske spomeničke umjetnosti, vrijedi potražiti i zbog istorijskog značaja i kao primjere izuzetne umjetničke tradicije. Neki su dobro održavani; drugi su zapušteni, što govori o složenom odnosu postjugoslovenskih društava prema partizanskom nasljeđu.
Sominsko jezero
Sominsko jezero je malena i privlačna voda nekoliko kilometara od Vilusa, do koje vodi sporedni put s magistrale. Jezero leži u udubljenju kraške visoravni, a hrane ga podzemni izvori i sezonske padavine. Prostire se na oko 0,2 kvadratna kilometra i okruženo je niskim travnatim obalama s pokojim drvetom — pitom, pastoralni prizor koji prijatno odudara od surovog krša u okolini.
Ljeti je jezero omiljeno kupalište mještana: voda je čista i relativno topla, a ulaz s obale lak. Peca se takođe, ima šarana i drugih slatkovodnih vrsta. Atmosfera je mirna i seoska — nema ugostiteljskih sadržaja, ni ležaljki ni barova, samo tiho jezero u tihom kraju. Ponesite užinu i uživajte u jednostavnosti.
Šetnje kraškom visoravni
Visoravan oko Vilusa nudi šetnju otvorenim kršem, sličnim onome kod Dragalja i Grahova — polja golog ili zatravljenog krečnjaka, ponegdje vrtače, suvomeđe i široki vidici na sve strane. Teren je blaži nego u krševitijim predjelima bliže Orjenu, pa je pristupačan i šetačima prosječne kondicije. Kraće ture od 2-3 sata mogu obuhvatiti ratne spomenike, okolna brda i poglede preko visoravni na planine na bosanskoj granici.
Tradicionalni brdski život
Stalno stanovništvo Vilusa znatno je opalo, ali naselje i dalje čuva vidljive tragove tradicione brdske privrede. Kamene kuće od domaćeg krečnjaka, mala stada (uglavnom ovce i koze), bašte i korišćenje zajedničkih pašnjaka — sve je to još tu. Stariji mještani održavaju vještine koje nestaju iz većeg dijela Crne Gore: sirarstvo, sušenje mesa, zidanje suvomeđa.
Posebno vrijedi potražiti domaći sir od ovčjeg mlijeka, rađen na stari način. Ako svratite do neke kuće i pokažete zanimanje, lako je moguće da vam ponude da probate — gostoprimstvo je u ovom kraju snažno, a dijeljenje hrane s gostom duboko ukorijenjena vrijednost.
Izlet do Trebinja
Iz Vilusa put nastavlja na zapad, do bosanske granice i dalje do Trebinja, jednog od najljepših manjih gradova u Hercegovini. Vožnja je slikovita: granica se prelazi na Ilinom Brdu, a onda se spušta kroz sve mediteranskiji krajolik prema Trebinju, koje leži u plodnoj dolini okruženoj golim kraškim brdima. Trebinjska stara varoš, pravoslavni hram Hercegovačka Gračanica, vinska kultura i odlični restorani čine ga zahvalnim ciljem jednodnevnog izleta preko granice. Krug od Nikšića preko Vilusa do Trebinja i natrag lako se stigne za jedan dan.
Kratka istorija
Viluška visoravan naseljena je od antičkih vremena, a arheološki nalazi govore o ilirskom i rimskom prisustvu u širem kraju. Položaj između primorja i unutrašnjosti učinio je visoravan dijelom drevnih trgovačkih i vojnih puteva koji su vezivali Jadran sa zaleđem Balkana.
Pod osmanskom vlašću ovo je područje bilo dio pograničnog pojasa između Osmanskog carstva i Mletačke republike, koja je držala primorje. Takav granični položaj stvorio je militarizovanu kulturu — narod je bio navikao na sukobe i njegovao žestoku samostalnost, koja će se kasnije pokazati u odlučnom učešću ovoga kraja u pokretima otpora.
Drugi svjetski rat je presudno poglavlje moderne istorije Vilusa. Crnu Goru su od 1941. godine okupirale italijanske snage, a u julu iste godine izbio je masovni ustanak — jedan od prvih oružanih otpora u okupiranoj Evropi. Godine partizanskog ratovanja koje su uslijedile bile su izuzetno surove, uz teške civilne žrtve i razaranje sela širom brda. O Viluse se, zbog strateškog položaja na putevima između Crne Gore i Hercegovine, ratovalo iznova i iznova.
Poslije rata jugoslovenska država obilježila je partizansku borbu spomenicima i memorijalima, a sjećanje na otpor postalo je stožer jugoslovenskog nacionalnog identiteta. Od raspada Jugoslavije odnos prema partizanskom nasljeđu je složeniji, ali u sredinama kao što su Vilusi, gdje je sjećanje na ratne gubitke i dalje živo, spomenici i dalje nose duboko lično značenje.
Praktični savjeti
- Kad doći: Od maja do oktobra, zbog prijatnog vremena i prohodnih puteva. Ljeto je na visoravni toplo i suvo, s temperaturama blažim nego na primorju. Proljeće i jesen donose lijepo svjetlo i manje posjetilaca (mada ih je malo u svako doba).
- Koliko vremena: Spomenici, jezero i šetnja po visoravni stanu u pola dana. Uz izlet do Trebinja, računajte na cio dan.
- Šta ponijeti: Vodu, hranu (na visoravni nema restorana — u naselju eventualno mali kafe), zaštitu od sunca, obuću za hodanje i nešto toplije (na visoravni zna duvati vjetar i biti osjetno hladnije nego na moru).
- Prelazak granice: Ako uz Viluse planirate i Trebinje, ponesite pasoš. Granični prelaz Ilino Brdo obično je prazan i brz. Državljanima EU, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD i mnogih drugih zemalja viza za Bosnu i Hercegovinu nije potrebna.
- Smještaj: Nikšić (25-30 minuta istočno) ima hotele i apartmane. U Vilusima nema organizovanog turističkog smještaja. Dobrog smještaja ima i u Trebinju, ako želite da se u ovom kraju duže zadržite.
- Poštovanje prema spomenicima: Ratni spomenici na visoravni podignuti su stvarnim ljudima koji su poginuli u vremenu kojeg se još pamti. Ophodite se prema njima s dužnim poštovanjem. Ne penjite se na spomenike i ne ostavljajte smeće oko njih.
- Fotografija: I pejzaž visoravni, i spomenici, i Sominsko jezero nude odlične prilike za fotografiju. Apstraktni spomenici iz jugoslovenskog doba posebno su upečatljivi na otvorenom kršu.
- Spojiti s: Nikšićem (pivara, jezero, tvrđava), Trebinjem (Bosna), Grahovom (Grahovačka bitka) i širim kraškim predjelom zapadne Crne Gore.
Zašto posjetiti Viluse
Vilusi su mjesto gdje se pejzaž i pamćenje ne daju razdvojiti. Kraška visoravan, sa svojim kamenom i svojom tišinom, nosi težinu nasilne istorije i tradicionalnog načina života koji polako tone u prošlost. Spomenici iz Drugog svjetskog rata stoje kao kameni svjedoci sukoba koji je oblikovao Balkan i svijet. Malo jezero nudi trenutak mira u kraju koji određuje surovost. A put koji presijeca visoravan ne spaja samo dva grada, već i dvije države, dvije kulture i dva pogleda na burnu istoriju ovog kutka Evrope. Vilusi od posjetioca ne traže ništa osim pažnje i poštovanja. Zauzvrat nude ono što plaže i kruzerske luke ne mogu — istinski susret sa zemljom i istorijom koje su Crnu Goru učinile onim što jeste.
