Svaki grad na Jadranu ima svoju razglednicu. Kotor ima svoje bedeme, Perast svoja ostrva, a Budva — grad sa 2.500 godina istorije, utvrđenom citadelom i nekim od najpoznatijih plaža u Montenegru — ima vitku bronzanu djevojku koja balansira na jednoj nozi na stijeni iznad mora. Mala je, nema putokaza do nje, nema ni blagajne. Pa ipak, svake ljetnje večeri zateći ćete ljude na stazi koji čekaju red za fotografiju — snima se sa staze, jer se na stijenu ne penje — i ona je jedna od najpoznatijih budvanskih razglednica.
Mještani je zovu Budvanska igračica — Budvanska igračica — dok posjetioci obično kažu Balerina, a cjepidlake primjećuju da nema tutu i da drži pozu bližu gimnastici nego baletu. Stoji na prirodnoj stijeni uz samu vodu, na stazi koja vodi od bedema Starog grada prema plaži Mogren, sa citadelom i planinama iza sebe. Ta pozadina je tajna njene slave: iz male šljunkovite uvale pored staze, jedna fotografija obuhvata igračicu, more i cijelu siluetu stare Budve odjednom.
Vajar, atletičarka i jedna poza
Skulptura je djelo jugoslovenskog vajara Gradimira Aleksića, čija je bronza sredinom 1960-ih postavljena na ovu stijenu, u godinama kada je Budva od malog utvrđenog grada prerastala u prijestonicu montenegrinskog turizma. Kaže se da je Aleksić figuru vajao po Olgi Kalivodi, mladoj atletičarki iz Novog Sada, što objašnjava atletski luk poze — jedna noga ispružena unazad, ruke povučene nazad, brada podignuta ka horizontu. Naga je, sabrana i zauvijek u pokretu, kao da je uhvaćena pola sekunde prije skoka koji nikad ne dolazi.
Legenda o djevojci koja čeka
Pitajte tri osobe u Budvi šta statua znači i dobićete tri priče, ali ona kojoj se svi vraćaju je najstarija. Djevojka iz Budve bila je vjerena za mladog pomorca koji je otplovio da zaradi dovoljno novca da se vjenčaju. Njegov brod se nikad nije vratio. Djevojka je odbijala da povjeruje da je izgubljen i svakog jutra silazila je na ovaj dio obale da gleda u more i traži njegovo jedro. Čekala je do kraja života, a grad je pamtio njenu vjernost dugo nakon što je zaboravio njeno ime.
Aleksićeva igračica postala je spomenik tom čekanju. Zato je okrenuta ka otvorenom moru, a ne ka gradu, i zato se statua tiho pretvorila u svetilište za zaljubljene. Običaj trljanja statue za sreću ne potvrđuje nijedan zvanični izvor. Statua je već morala na restauraciju, zato je ne dodirujte i ne penjite se na njenu stijenu.
Zašto baš ovo mjesto
Igračicina stijena leži na jednoj od najljepših kratkih šetnji u Montenegru. Od jugozapadne kapije Starog grada, popločana staza se uvija ispod bedema, pored male plaže Ričardova glava, i uz liticu prema Mogrenu I i Mogrenu II, blizanačkim pješčanim uvalama koje su najvoljenije budvanske plaže. Statua označava sredinu puta. Ujutru je staza tiha i svjetlost meko pada s vode; o zalasku sunca bronza sija, a red za fotografisanje postaje dug. Tokom zimskih oluja talasi se prelivaju preko stijene, i igračica nestaje u pjeni.
Ni ona nije neuništiva. Statua stoji bez ograde nekoliko metara iznad otvorenog mora. Krajem decembra 2020. veliki talasi odnijeli su je sa stijene; izvučena je iz mora 1. januara 2021, restaurirana i vraćena na stijenu 3. juna 2021. Olujni talasi ovđe su stvarna opasnost, a ne romantična slika.
Između bedema i plaže
Balerinu je najbolje razumjeti kao dio primorske šetnice koja povezuje Budvu u cjelinu, od Mogrena pod liticama, pored Starog grada i marine, pa dalje uz veliki luk Slovenske plaže. Cijela ta obala — i igračicino mjesto na njoj — jedna je od uvodnih scena etape Starog grada Budve na šetnji Sedam zaliva, koja počinje među mletačkim bedemima nekoliko minuta od njene stijene i nastavlja se rivijerom, od zaliva do zaliva.
Zastanite na stazi na trenutak prije nego što napravite fotografiju koju svi prave. Legenda koju nosi je legenda pomorskog grada, a Budva je vjekovima bila pomorski grad prije nego što je postala turističko mjesto. Mala bronzana djevojka koja gleda u horizont čekajući brod koji se nikad ne vraća govori o starom Jadranu više nego što uspije većina muzeja.
Posjeta. Statua je besplatna i nalazi se na obalskoj stazi između Starog grada Budve i plaže Mogren — oko pet minuta pješke od morske kapije Starog grada, pored Ričardove glave. Staza je popločana, ali izložena: prema Turističkoj organizaciji Budva, po južnom vjetru i velikim talasima nije bezbjedna i treba je izbjegavati. Na početku staze prema Mogrenu postoji kapija s radnim vremenom, a staza može biti zatvorena — nikad ne zaobilazite zaključanu kapiju. Fotografišite sa staze i ne penjite se na stijenu. Dođite rano ujutru za fotografiju bez ljudi ili sat prije zalaska sunca za najtopliju svjetlost — i očekujte kratak, dobroćudan red u julu i avgustu.
