Na plaži u Meljinama, nekoliko kilometara istočno od starog grada Herceg Novog, stoji dug, nizak kompleks opasan zidinama čije kamenje već skoro trista godina bdije nad ulazom u Boku Kotorsku. Danas u njemu bruji život marine i hotela, ali ovo je nekada bila jedna od najstrašnijih i najpotrebnijih ustanova starog Jadrana: Lazaret, karantinska stanica u kojoj su brodovi, mornari, trgovci i njihov teret čekali — ponekad i znatno duže od mjesec dana — da dokažu da ne nose kugu.
Karantin: jadranski izum
Karantin je rođen na ovom moru. Ragusa — današnji Dubrovnik — uvela je 1377. godine prvi dokumentovani period izolacije za brodove koji pristižu, a Venecija je ubrzo sagradila posebne ostrvske stanice koje je nazivala lazzaretti, po imenu izvedenom od biblijskog Lazara. Dubrovačko pravilo isprva je propisivalo trideset dana; kasniji režimi od četrdeset dana — quaranta giorni na venecijanskom — dali su toj praksi ime, ali se trajanje mijenjalo od mjesta do mjesta i od perioda do perioda. Za pomorsku republiku lazaret nije bio luksuz koji se bira: nijedna luka nije mogla trgovati s Levantom, gdje je kuga neprekidno tinjala, ako nije mogla primiti sumnjive brodove a da bolest ne pusti na kopno. Svaka ozbiljna luka na istočnom Jadranu na kraju je imala svoj lazaret, a ruševine i preživjeli primjerci tih stanica — u Dubrovniku, Splitu i ovdje u Meljinama — granični su punktovi rata protiv nevidljivog neprijatelja koji je trajao vjekovima.
Venecija dolazi u Boku
Kada je Venecija 1687. godine preuzela Herceg Novi od Osmanlija, namjeravala je od grada napraviti radnu luku svog pomorskog carstva — a to je značilo i izgradnju sanitetske mašinerije jedne takve luke. Prva karantinska stanica organizovana je 1700. godine odmah ispod grada, kraj manastira Svetog Antuna, ali se pokazalo da je lokacija na strmoj i nestabilnoj padini Herceg Novog loše izabrana, pa je već u narednoj generaciji odlučeno da se premjesti. Između 1729. i 1732. godine na ravnoj obali u Meljinama podignut je kompleks građen za tu namjenu: pravougaonik opasan zidinama, otvoren prema moru, s tri kamenom popločana dvorišta, nizovima skladišta i konačišta, i sopstvenom kapelom. Brodovi koji su stizali iz sumnjivih luka sidrili su se pred zidinama; putnici i posade smještani su u izolaciju, roba se istovarala u magacine da se prozrači, osunča i okadi, i tek kada bi rok prošao bez bolesti, vlasti su izdavale dozvolu za trgovinu. Lazaret je bio carinarnica, granična kontrola i zdravstvena služba u jednom — kasnija, namjenski građena karika u mreži sanitarnih stanica u Boki.
Kapela okrenuta glavnom dvorištu posvećena je, sasvim prikladno, Svetom Roku, srednjovjekovnom svecu kojem se cijela katolička Evropa obraćala kao zaštitniku od kuge. Prema konzervatorskoj dokumentaciji, današnja građevina kapele potiče iz austrijskog doba — sagrađena je 1830, a obnovljena 1882. godine, što je zabilježeno natpisom iznad vrata — ali njena posveta nosi izvorno značenje ovog mjesta: ovdje je i molitva bila uperena protiv epidemije.
Poslije karantina
Kraj karantina bio je proces: prema arhivskim istraživanjima, Lazaret je radio neprekidno od 1729. do privremenog zatvaranja 1830; 1841. dobio je dozvolu da prima brodove sa sumnjivim zdravstvenim ispravama, 1851. postao je dio Lučkog i sanitarnog ureda u Meljinama, a konzervatorska literatura konačni prestanak rada smješta tek u 1934. godinu. Potom je kompleks služio vojnim potrebama u jugoslovenskim državama, a kasnije je prešao u ruke beogradskog preduzeća PKB, koje ga je koristilo i kao dječje odmaralište. U dvadesetom vijeku Meljine su postale sinonim za svoju vojnu bolnicu — mornarička bolnica koja je služila generacijama mornara i civila stoji neposredno uz stari karantinski kompleks, ali je to zaseban kompleks: blizina ne znači institucionalni kontinuitet. Mještani i danas kažu „Meljine“ misleći na bolnicu jednako lako kao i na samo naselje.
Šta je ostalo
Lazaret je preživio tamo gdje su se mnogi njegovi jadranski srodnici urušili, a tokom 2010-ih prošao je kroz pažljivu restauraciju kao središnji dio kompleksa Lazure Marina & Hotel. Krila iz osamnaestog vijeka danas primaju sobe, restorane i sale; centralno dvorište natkriveno je staklom i služi kao glavni foaje; a kapela Svetog Roka je obnovljena — tokom radova 2015. godine pojavili su se fragmenti freske iz venecijanskog doba, pa je umjetnik Nino Radoš, nadahnut njima, stvorio nova djela za kapelu. To je rijetkost na ovoj obali: veliki istorijski kompleks spašen upotrebom, a ne izgubljen zbog nje, gdje možete popiti kafu unutar zidina podignutih da kugu zadrže na moru. Stručnjaci se ipak ne slažu: po nekima je posljednja adaptacija znatno narušila autentičnost ovog kulturnog dobra.
Posjeta
Lazaret stoji tačno na šetalištu Pet Danica, na njegovom istočnom kraju — Meljine su oko tri kilometra istočno od centra Herceg Novog, a šetalište usput prolazi pored plaža Škver i Topla. Spoljne zidine i njihov odnos prema obali mogu se razgledati s javnog prostora; istorijski enterijeri danas su hotelski, ugostiteljski i prostori za događaje — ne računajte na slobodan ulaz u dvorište ili kapelu, već se prethodno raspitajte u hotelu i poštujte privatne događaje, goste i uputstva osoblja. Dođite predveče, kada zidine poprime boju meda, a jarboli marine se ispnu prema grebenu Orjena — i, uz piće, posvetite misao trgovcima koji su nekada sedmicama gledali u isti ovaj prizor, čekajući da ih proglase zdravima.
