Na pola puta duž sjeverne obale vanjskog zaliva, između plaža i apartmana za odmor, obzor se naglo pretvara u industrijski: kranovi, hale i ogroman plutajući dok uzdižu se nad selom Bijela. Posjetioci su često zatečeni kada usred ovako lijepog zaliva naiđu na tešku industriju, ali brodogradilište tu nije uljez — stoji na ovom mjestu već stoljeće, nekada je bilo najveće brodoremontno postrojenje južnog Jadrana, a danas proživljava jedan od najzanimljivijih preporoda na cijeloj obali, kao centar za refit nekih od najvećih jahti na svijetu.
Brodogradilište od 1927.
Boka gradi i popravlja brodove otkad ima pomoraca, a i sama Bijela je dugo bila selo moreplovaca. Moderno brodogradilište osnovano je 1927. godine i tokom decenija dvadesetog stoljeća izraslo je u najveći klasični centar za remont i održavanje brodova na južnom Jadranu. Zlatno doba doživjelo je u Jugoslaviji: sredinom sedamdesetih Bijela je raspolagala najvećim plutajućim dokom u regiji, nosivosti 33.000 tona, i zapošljavala više od devet stotina radnika. Teretnjaci, tankeri i brodovi za rasuti teret iz trgovačkih flota cijelog svijeta prolazili su kroz tjesnac Verige da bi ih dokovali, strugali, varili i prefarbali pod planinom Orjen — prizor neobičan, ali ponosan, a za generacije lokalnih porodica brodogradilište je jednostavno bilo mjesto gdje se radi.
Pad i otrovno naslijeđe
Raspad Jugoslavije devedesetih pogodio je brodogradilište jednako teško kao i svaku drugu industriju na obali. Narudžbe su presahnule, klijenti su se razišli, a brodogradilište je poslijeratne decenije provelo daleko ispod nekadašnjih kapaciteta. Ostalo je i mračnije naslijeđe: decenijama pjeskarenja brodskih trupova zatrpale su lokaciju ogromnim količinama zagađenog grita, punog teških metala i starih antivegetativnih boja — ekološki teret potpuno u neskladu sa zalivom koji se do tada svijetu nudio kao netaknuta prirodna luka. Svaka budućnost Bijele morala je početi čišćenjem, pa je uklanjanje nagomilanog grita s lokacije, uz međunarodno finansiranje, postalo preduslov za sve što je uslijedilo.
Dolazak Damena — i odlazak Damena
Prekretnica je došla 30. novembra 2018. godine, kada je Vlada Crne Gore potpisala tridesetogodišnju koncesiju za lokaciju od otprilike 198.000 kvadratnih metara s konzorcijem holandske brodograđevne grupe Damen i kompanije Adriatic Marinas, koja stoji iza marine Porto Montenegro u Tivtu. Plan je bio pretvoriti staro brodogradilište iz remonta trgovačkih brodova u refit superjahti — logičan spoj, budući da je Porto Montenegro već napunio zaliv upravo onakvim plovilima kakva bi takvo brodogradilište opsluživalo. Partnerstvo, međutim, nije potrajalo: u novembru 2020. Damen i Adriatic Marinas dogovorili su se da razdvoje puteve, a mjesto holandske grupe u koncesiji preuzeo je Drydocks World — Dubai, brodograđevni gigant koji, kao i vlasnik Porto Montenegra, pripada Investment Corporation of Dubai. Preformirani konzorcij nastavio je dalje.
Adriatic 42
Ponovo rođeno brodogradilište dobilo je ime Adriatic 42 — po 42. sjevernoj paraleli na kojoj leži. Njegov središnji dio stigao je morem u junu 2022: novi plutajući dok dimenzija 180 sa 37 metara, nosivosti 10.000 tona i s dva krana, ubjedljivo najsposobniji dok za velike jahte u ovom dijelu Jadrana. Rad je počeo u oktobru te godine, a brodogradilište se industriji predstavilo u velikom stilu kada je Black Pearl — sa 106 metara najveća jedrilica na svijetu — došao na refit kao jedan od prvih vodećih klijenata. U brodogradilištu već radi stotinjak ljudi, mnogi od njih nasljednici duge brodomontažne tradicije Bijele, a ambicija je jasna: učiniti zaliv mjestom gdje se svjetske superjahte ne samo vezuju i razgledaju, kao u Porto Montenegru, nego i dižu, obnavljaju i iznova opremaju — cijeli industrijski ekosistem jahtinga, usidren u selu potomaka devet stotina nekadašnjih brodogradilišnih radnika.
Zašto je to važno
Lako je Bijelu pročitati kao parabolu o samoj obali: teška industrija ustupa mjesto vrhunskom turizmu. Ali tačnije je čitanje o kontinuitetu — ista duboka voda, isto zaklonjeno sidrište i iste vješte ruke koje su devedeset godina služile teretnjacima danas služe jahtama. Za razliku od hotela, brodogradilište za refit izvozi kvalifikovan rad po svjetskim cijenama tokom cijele godine, a prizor doka u Bijeloj koji drži trup dug kao fudbalsko igralište zapravo je zaliv koji radi ono što je oduvijek radio: bavi se brodovima.
Posjeta
Adriatic 42 je aktivna industrijska lokacija i nije otvoren za javnost, ali se njegove razmjere najbolje doživljavaju upravo onako kako ih vide mještani — s obale. Obalna staza koja se nastavlja na istok od šetališta Pet Danica kroz Zeleniku, Kumbor i Đenoviće izlazi na obalu Bijele, gdje se plutajući dok i kranovi fotogenično nadvijaju nad seoskim plažama; šetnja iz Meljina traje nešto više od sat vremena, a obalnim autobusom svega nekoliko minuta. Nema šta da se plati ni rezerviše — dođite predvečer, kada silueta brodogradilišta potamni naspram Orjena i, uz malo sreće, superjahta stoji visoko i suho u doku preko vode.
