Na pola puta duž sjeverne obale spoljašnjeg zaliva, između plaža i apartmana za odmor, obrisi se naglo mijenjaju u industrijske: dizalice, hale i ogroman plutajući dok uzdižu se nad selom Bijela. Posjetioce često iznenadi teška industrija unutar ovako lijepog zaliva, ali brodogradilište tu nije uljez — stoji ovdje već vijek, nekada je bilo najveće remontno brodogradilište južnog Jadrana, a danas proživljava jedan od najzanimljivijih drugih života na obali, preporođeno kao centar za refit nekih od najvećih jahti na svijetu.
Brodogradilište od 1927.
Boka gradi i popravlja brodove otkad ima pomoraca, a i sama Bijela je odvajkada bila selo pomoraca. Moderno brodogradilište osnovano je 1927. godine i tokom decenija dvadesetog vijeka izraslo je u najveći klasični remontni i održavateljski centar na južnom Jadranu. Zlatno doba doživjelo je u Jugoslaviji: sredinom sedamdesetih Bijela je imala najveći plutajući dok u regionu, nosivosti 33.000 tona, i zapošljavala je više od devetsto radnika. Teretni brodovi, tankeri i brodovi za rasuti teret iz trgovačkih flota cijeloga svijeta prolazili su kroz tjesnac Verige da bi bili dokovani, ostrugani, zavareni i prefarbani pod Orjenom — prizor neskladan, ali ponosan, a za generacije lokalnih porodica brodogradilište je jednostavno bilo mjesto gdje se radi.
Propadanje i otrovno nasljeđe
Raspad Jugoslavije devedesetih pogodio je brodogradilište jednako teško kao i bilo koju industriju na obali. Narudžbe su presušile, klijenti se razišli, a brodogradilište je kroz poslijeratne decenije jedva opstajalo, daleko ispod nekadašnjeg kapaciteta. Ostalo je i mračnije nasljeđe: decenije pjeskarenja trupova zatrpale su lokaciju ogromnim količinama zagađenog abrazivnog grita, punog teških metala i stare antivegetativne boje — ekološki teret potpuno u neskladu sa zalivom koji se dotad već prodavao svijetu kao netaknuta prirodna luka. Svaka budućnost Bijele morala je početi čišćenjem, pa je uklanjanje nagomilanog grita sa lokacije, uz međunarodno finansiranje, postalo preduslov za sve što je uslijedilo.
Dolazi Damen — i odlazi Damen
Prekretnica je došla 30. novembra 2018, kada je Vlada Crne Gore potpisala tridesetogodišnju koncesiju za lokaciju od otprilike 198.000 kvadratnih metara sa konzorcijumom holandske brodograđevne grupe Damen i kompanije Adriatic Marinas, koja stoji iza marine Porto Montenegro u Tivtu. Plan je bio da se staro brodogradilište preusmjeri sa popravke trgovačkih brodova na refit superjahti — logičan spoj, jer je Porto Montenegro već napunio zaliv upravo onim plovilima kojima bi takvo brodogradilište služilo. Partnerstvo, međutim, nije potrajalo: u novembru 2020. Damen i Adriatic Marinas dogovorili su razlaz, a mjesto holandske grupe u koncesiji preuzeo je Drydocks World — Dubai, brodograđevni gigant koji, kao i vlasnik Porto Montenegra, pripada Investment Corporation of Dubai. Preraspoređeni konzorcijum nastavio je dalje.
Adriatic 42
Preporođeno brodogradilište dobilo je ime Adriatic 42 — po 42. paraleli sjevera, na kojoj leži. Njegov središnji dio stigao je morem u junu 2022: novi plutajući dok dimenzija 180 sa 37 metara, nosivosti 10.000 tona i sa dvije dizalice, ubjedljivo najsposobniji dok za velike jahte u ovom dijelu Jadrana. Rad je počeo tog oktobra, a brodogradilište se predstavilo industriji sa stilom kada je Black Pearl — sa 106 metara najveća jedrilica na svijetu — došla na refit kao jedan od prvih vodećih klijenata. Oko stotinu ljudi već radi u brodogradilištu, mnogi od njih nasljednici duge brodomontažne tradicije Bijele, a ambicija je jasno izrečena: da zaliv postane mjesto gdje se svjetske superjahte ne samo vezuju i razgledaju, kao u Porto Montenegru, već i dižu, obnavljaju i iznova opremaju — kompletan industrijski ekosistem jahtinga, usidren u selu potomaka devetsto nekadašnjih brodogradilišnih radnika.
Zašto je to važno
Lako je Bijelu pročitati kao parabolu same obale: teška industrija ustupa mjesto luksuznom turizmu. Ali istinitije je čitanje kontinuiteta — ista duboka voda, isto zaklonjeno sidrište i iste vješte ruke koje su devedeset godina služile teretnjacima sada služe jahtama. Za razliku od hotela, refit brodogradilište izvozi kvalifikovan rad po svjetskim cijenama tokom cijele godine, a prizor doka u Bijeloj koji ljulja trup dug koliko fudbalsko igralište jeste zaliv koji radi ono što je oduvijek radio: radi na brodovima.
Posjeta
Adriatic 42 je aktivna industrijska lokacija i nije otvorena za javnost, ali se njena veličina najbolje doživljava upravo onako kako je vide mještani — sa obale. Obalna staza koja se nastavlja na istok od šetališta Pet Danica kroz Zeleniku, Kumbor i Đenoviće izlazi na obalu Bijele, gdje se plutajući dok i dizalice fotogenično nadvijaju nad seoskim plažama; šetnja iz Meljina traje nešto više od sat vremena, ili nekoliko minuta obalnim autobusom. Nema se šta platiti niti rezervisati — dođite predveče, kada se silueta brodogradilišta zatamni naspram Orjena i, uz malo sreće, superjahta stoji visoko i suvo u doku preko vode.
