Nikola Petanović, (Podgor 1892-San Francisco 1932) pripada rijetkim članovima takozvanih starih emigranata koji su stekli više obrazovanje u SAD-u. Na poziv svog starijeg brata Mitre, otišao je u SAD 1912. godine. Nakon kratkog vremena provedenog u Butteu (Montana), uz savršeno poznavanje engleskog jezika odlazi u Kaliforniju gdje nastavlja svoje obrazovanje i započinje književno-novinarsku djelatnost.

Nikola Petanović (Nicholas Petanovich Naiad) Godine 1923. u San Francisku je objavio svoju prvu knjigu - poetsko-filozofsko djelo na maternjem jeziku "Ponos od Života", a gotovo sva njegova kasnija djela napisana su na engleskom jeziku. Zabrinut zbog događaja u Crnoj Gori nakon 1918., donosi odluku da posveti sav svoj intelektualni angažman borbi za oslobođenje i uspostavljanje crnogorske države. Počeo je sa radom 1924. godine među intelektualnim krugovima tog vremena i emigrantima u SAD-u. Počinje sa objavljivanjem brošura, pisanjem javnih saopštenja, pisama i održavanjem predavanja o Crnoj Gori. Godine 1927. pokrenuo je časopis "Crnogorsko Ogledalo" (Montenegro Mirror) i osniva Komitet za samostalnu i nezavisnu Crnu Goru u San Francisku. Stvara krug uticajnih osoba oko sebe i uz njihovu pomoć nastavlja vršiti pritisak na američku javnost po pitanju crnogorskog pitanja do kraja 1931. godine. Njegovo najznačajnije djelo iz tog perioda je drama "Troslavia" čija je tema bila potlačeni položaj Crnogoraca i ostalih naroda u kraljevstvu SHS. Tokom svoje političke aktivnosti, zalagao se za stvaranje uslova za održavanje referenduma na kojem bi se Crnogorci slobodno izjasnili kakvu vrstu zemlje žele imati. Njegove prognoze da će u narednim decenijama SAD postati najveća vojna i ekonomska sila, te da će engleski jezik postati vodeći svjetski jezik pokazale su se tačnim. Kao pjesnik bio je poznat pod nadimkom NAIAD. Uskoro će Matica Crnogorska objaviti prvu knjigu posvećenu životu i djelu ovog velikog čovjeka. Među njenim dijelovima, izdvajamo: Mojim neprijateljima Sa prestola mudrosti Bio sam jednom u velikoj ekstazi, osjećao sam da sam jak, plemenit i odlučan. Imao sam utisak da se mogu ispriječiti bilo kojoj prepreci; da svojstvima koja su mi dostupna mogu pokrenuti čitave mase; da od njih mogu stvoriti nepobjedivu cjelinu, sa kojom nije lako imati posla. Mislio sam da, ako bih mogao stvoriti svijet od tih masa, ne bi bilo sumnje u ispravnost i potrebu za njegovim dolaskom. Mislio sam da će sve uključene snage prihvatiti moje viđenje, da će usvojiti moje razumijevanje prema novim pogledima na svijet i na one koji u njemu žive. Razmišljao sam o pripremanju ogromne hemijske smjese na takav način da ne bi bilo eksplozivnih snaga koje bi poremetile harmoniju tog tijela, već bi razvile eksplozivne snage u podsticanju njegovog života. Prema novim pogledima, prema novim horizontima, koji svakodnevno, u naprednom i naučnom svijetu, ulaze u proces. Mislio sam o stvaralačkoj snazi čiji sam izvor otkrio u sebi, premda, da, trebate znati, nisam sebe zamišljao bogom, niti tiraninom, niti bilo kakvim diktatorom uopće: Smatrao sam se pozvanim na veliki i plemenit rad. Mislio sam da bih u strukturi svoga stvaranja podigao njenu volju na najviši mogući stepen njene produkcije; da bi svaki atom voljno vibrirao i obavljao svoj posao prema potrebama čitave federacije, koja čini moj zamišljeni univerzitet. U svom novom svijetu, mislio sam postaviti posmatrače, u svakog dvogled - sa individualnim dvogledom kojim bih mogao odjednom upozoriti sve prisutne o međusobnoj simetriji svih njegovih građana - da bi se sve ostvarilo za njih ako bi se našli tamo sa osjećajem ljubavi i čina, u posmatranju i učestvovanju u tome. Da osjetim taj osjećaj (jer malo ljudi danas ima taj osjećaj) pronašao sam izvor iz kojeg su tajno pili, ali nisu bili opijeni od strane tako velikih i uglednih ljudi kao što su Carpenter, Kropotkin, Ferefo, Morris, Burke i drugi; i da ne koristim metode stare Sparte-svima slobodan izbor: USPOSTAVLJANJE PRAVA BEZ NARUŠAVANJA PRAVA DRUGIH. Pokazao sam svoje lice u pravoj boji prirodnog dara. Otvorio sam grudi i dozvolio naučniku da izvuče moje srce, da ga osjeti, i da ga vrati na mjesto. Podigao sam ruku u zrak, i dao sam znak istini da sam njena vjesnica. Došli ste pred mene, u vašim očima sam vidio zapis sumnje, i posljednji zaključak inkvizicije; primijetili ste: "čudan lik".Objavili ste da sam čovjek bez pokrivača - tako da je vaša dužnost da me pokrijete. Odbio sam, jer sam na vama vidio odijelo koje je bilo rastegnuto vašim rukama koje se rukuju; koje su oprale suze - koje su cinično privučene vašem licu; odijelo, koje pokriva vaše mišiće, koji su vještački oteti onima koji proizvode i uređuju njegove uslove: da su jaki i puni moći, - koji trunu u ljenosti i neznanju upotrebe. Odbio sam vašu ponudu, odbio sam vaše instrukcije; također sam vas pozvao da dođete u moj svijet - da zajedno gradimo hram ljubavi, bratstva i pravednosti. Odbili ste, i niste me ostavili: Nasilno ste me povukli u vaš krug, sipali ste mi piće koje ubija moje čine: ubili ste moje podvige, sa vašim podvizima sam dugo preživio; ugušili ste moju ljubav mržnjom prema ostalima i poremetili moju volju vašom hipokrizijom i despotskom akcijom prema meni... Želio sam pobjeći, a vi ste omotali uže oko mene i povukli me nazad. Želio sam protestovati, ali ste mi zaustavili usta i zabranili mi da normalno govorim Želio sam ponovo pregledati svoje planove za stvaralačke snage u međuvremenu vi trčite da platite mesara koji nosi metalnu oznaku-pretvarajući se da ću znati ko je. Uzdahnuo sam bolno, počeo sam plakati, ali sam se opirao plakanju, i bio sam sam u mudrosti, što vam je od male koristi; JER STE LJUDI, I TOLIKO LJUTI DA NISTE LJUDI Iz knjige "Ponos od Života" 1923 San Francisco ZNAK Zlikovci su u smrtnom strahu tresu se...njihov plod sazrijeva. Vrtovi su rodili u izobilju svugdje...da sinovi jedu ... ono što je njihov krvavi otac sijao ... rođen u tami umro u tami. Vijenac je posvećen Radi pjesniku potomku faraona... Stari skald je strašno pogriješio oko toga... Jer vladar nije bio antropolog... I umro je kada je nauka došla. Romska plemena vladaju - jer zlo sada vlada - đavo je postao gospodar na kratko vrijeme... grijesi zemlje su ga očarali. Narod koji je poslao Bog -mada je sada prešutio svoj glas- On se sprema odigrati ulogu koja mu je data... Tako zlikovac pita - sa drhtavim glasom - Neko tamo: u Crnoj Gori ako počne... Ili mi pruži svoju ruku? I ovo je bio odgovor koji je primio: neka Crnogorci otplate tvoj zajam!

Naslovnica časopisa "Crnogorsko Ogledalo" Gordan Stojović