Herceg Novi grad je izgrađen na obronku toliko strmom da su mu glavne ulice stubišta, a na vrhu i na dnu svih tih stuba stoje dvije tvrđave. Iznad staroga grada, masivna i bez prozora, uzdiže se Kanli Kula — turski „krvava kula“, ime koje je pošteno zaslužila. Ispod, na hridi koju zapljuskuje otvoreno more, smjestio se Forte Mare, „morska utvrda“, čije najstarije kamenje seže do samoga osnutka grada. Između njih leži pet i pol stoljeća opsada, okupacija i smjena zastava kakvima se malo koji grad na Sredozemlju može pohvaliti.
Grad osnovan kao tvrđava
Herceg Novi nije nastao kao ribarsko selo koje je polako raslo, nego kao promišljen državni čin. Godine 1382. bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić, pritisnut mletačkim i dubrovačkim nadzorom nad trgovinom solju te nesposoban zauzeti Kotor, osnovao je novu utvrđenu luku na ulazu u Boku kotorsku kako bi svojemu kraljevstvu osigurao vlastiti izlaz na more. Tvrđava koja je čuvala pristanište bila je preteča današnjega Forte Marea. Naselje se isprva zvalo Sveti Stefan, a potom jednostavno Novi — „novi grad“. Trajno ime dobio je sredinom petnaestoga stoljeća po hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, moćnome bosanskom velikašu čija titula živi i u imenu Hercegovine: Herceg Novi doslovce je „hercegov novi grad“.
Deset zastava u pet stotina godina
Uslijedila je povorka vladara neobična i po balkanskim mjerilima. Nakon stoljeća bosanske vlasti grad su početkom 1482. zauzeli Osmanlije. Godine 1538. osvojilo ga je brodovlje Svete lige i u njemu smjestilo španjolsku posadu — a u ljeto 1539. osmanski je admiral Hajrudin Barbarosa stigao s golemom flotom da ga vrati. Španjolski tercio od otprilike 3500 ljudi pod zapovjedništvom Francisca de Sarmienta odbio je predaju i bio je gotovo do posljednjega čovjeka istrijebljen; opsada Castelnuova, kako je grad bio poznat na Zapadu, postala je legendarna u španjolskoj književnosti zlatnoga vijeka kao sinonim za osuđenu hrabrost. Osmanlije su zatim držali Novi stoljeće i pol, sve dok ga 1687. konačno nije zauzela vojska pod mletačkim vodstvom. Venecija je vladala do pada same Republike 1797., nakon čega je grad u zbunjujućem nizu prelazio Austriji (1797.), Rusiji (1806.), Napoleonovoj Francuskoj (1807.), kratkotrajnoj zajedničkoj crnogorskoj upravi (1813.), a zatim opet habsburškoj Austriji od 1814. do 1918., kada je ušao u Jugoslaviju. Prebrojite zastave — bosansku, osmansku, španjolsku, pa opet osmansku, mletačku, austrijsku, rusku, francusku, crnogorsku, austrougarsku, jugoslavensku — i shvatit ćete zašto Novljani vole reći da je Herceg Novi grad deset gospodara.
Kanli Kula: Krvava kula
Velika tvrđava na vrhu staroga grada najuočljiviji je osmanski trag na ovome dijelu obale. Kanli Kulu sagradili su Osmanlije oko 1539., neposredno nakon Barbarosine opsade, kao uporište gradske obrane s kopnene strane; Mlečani su je nakon 1687. popravili i proširili. Mračno ime duguje svojoj drugoj službi: za osmanske vlasti kula je služila kao tamnica, mjesto mučenja i pogubljenja čiji se glas pronio daleko izvan zaljeva. Zatočenici su ostavili neobičan trag — crteže urezane u zidove tamnica, mnoge od njih brodove. Budući da su prikazana plovila tipovi koji su plovili u šesnaestome i sedamnaestome stoljeću, povjesničari su po grafitima ljudi koji su tu bili zatočeni uspjeli datirati tamničke godine.
Preobrazba toga mračnog mjesta jedna je od vedrijih priča ovoga primorja. Godine 1966. unutrašnjost je pretvorena u ljetnu pozornicu s više od tisuću sjedećih mjesta, a u pozadini su more i obronci Orjena. Ljetne večeri sada donose filmske projekcije, koncerte i operu u dvorište koje je nekoć držalo osuđenike: Filmski festival Herceg Novi, Guitar Art Summer Fest i operni festival Operosa svi su nastupali unutar njezinih zidina.
Forte Mare: morska utvrda
Dolje uz samu vodu, Forte Mare stariji je i tiši član para. Njegova jezgra pripada Tvrtkovu osnutku iz 1382., a dijelovi iz bosanskoga razdoblja sačuvani su oko Morskih vrata na njegovoj gornjoj strani, gdje su brodovi nekoć pristajali pod zaštitom njegovih topova. Tvrđava je više puta pregrađivana između četrnaestoga i sedamnaestoga stoljeća; Mlečani su je obnovili nakon 1687. i dali joj talijansko ime koje i danas nosi, a Austrougari su je u devetnaestome stoljeću preoblikovali otprilike u onaj oblik koji danas vidite. I ona je u dvadesetome stoljeću stavljena u službu kulture, pa njezina terasa i danas ljetnim noćima ugošćuje projekcije i priredbe na otvorenome — malo je ugođajnijih mjesta za gledanje filma od krova tvrđave nad otvorenim morem.
Između dviju utvrda, stari grad unutar zidina spušta se niz padinu preko trga Belavista i pokraj gradskoga sata iz sedamnaestoga stoljeća, tako da vas šetnja od Kanli Kule do Forte Marea provede kroz svaki sloj gradske povijesti za otprilike deset minuta — ako vam koljena oproste stube.
Posjet
Obje tvrđave stoje neposredno iznad šetnice Pet Danica, koja se proteže uz obalu podno staroga grada: sa šetnice ispod Škvera popnite se stubama u stari grad i za dvije do tri minute stižete do Forte Marea, a Kanli Kula je još deset minuta uspona iznad njega. Obje naplaćuju skromnu ulaznicu od nekoliko eura i otvorene su svakodnevno u toplijim mjesecima; zimi se radno vrijeme skraćuje, a Kanli Kula danju katkad zatvara vrata kada se priprema večernja priredba. Dođite kasno poslijepodne, kada kamen zasja i kada je svjetlo nad ulazom u zaljev najljepše — i provjerite ljetni program, jer koncert u Krvavoj kuli najljepši je način da je upoznate.
