Na stijenama između Ulcinjskog Starog grada i Male plaže stoji mala bijela džamija čiji vitki minaret gleda prema moru — što je upravo poanta. Džamija pomoraca (Sailors' Mosque; na albanskom, Xhamia e Detarëve) je ta rijedka zgrada s dva poslova: stoljećima je služila Ulcinjinim moreplovcima kao kuća molitve i kao svjetionik, s lampom u minaretu koja je vodila brodove grada kući preko tamnog Jadrana.
Džamija za grad koji je živio od mora
Tradicija datira originalnu zgradu u četrnaestoga stoljeća, čineći je — prema tom računu — jednom od najstarijih islamskih lokaliteta na ovoj obali, čak i prije osmanske osvojbe grada 1571. godine. Kojagod bili njeni precizni izvori, njena je logika čista ulcinjska. Ovo je bio grad moreplovatora, gusara i trgovaca čije su flote obuhvaćale čitav Mediteran; obalna džamija gdje je odlazeća posada mogla moliti, i čiji bi osvijetljeni minaret bio prva stvar koju bi vidjeli na povratku, spojila je dva velika lojaliteta grada — vjeru i more — u jednu siluetu.
Ibrahim-paša od Scutari (Shkodra) i njegov dug zahvalnosti
Zgrada duguje svoju najpoznatiju obnovu Ibrahim-paši od Scutari (Shkodra), moćnom vladaru regije na prijelazu iz osiamnadesetoga u devetnaestoga stoljeća. Preživjevši bitku kod Kruša protiv Crnogoraca 1796. godine, paša je — kako glasi tradicija — obnovio džamiju u zahvalnost, i posvetio ju je pomorcima Ulcinja čija je služba podupirala moć njegove obitelji: odatle, definitivno, Džamija pomoraca. Oko nje je raslo malo kompleksa učenja i dobrohotnosti — izvještaji opisuju vjersku školu i utočište za putnike i siromašne uspostavljene ovdje krajem osiamnadesetoga stoljeća — čineći lokalitet kompaktnim kulturnim centrom pomorskog dijela.
1931: rušenje
Potom je došlo dvadesetoga stoljeća, što nije bilo ljubazno. 1931. godine, pod Kraljevinom Jugoslavijom, vojna je srušila džamiju. Osam desetljeća obalni lokalitet je stajao prazan — nedostajući zub u silueti Ulcinja, kojega su se sjećali generacije koje je nikad nisu vidjele. Stare fotografije i svjedočanstvo starješina čuvali su zgradu kao ideju: džamija koja je bila pomorski svjetionik. Gubitak je osjetio šire od muslimanske zajednice grada — Ulcinj je izgubio ne samo kuću molitve nego najstariju svjedoku svojega pomorskog zlatnog vijeka, zgradu koja je gledala kako njeni brodovi odlaze i, važnije, kako se vraćaju kući.
2012: uskrsnuće
Ideja je konačno pobjedila. Ponovo izgrađena s financijskim sredstvima od privatnih dobrotvorca iz Alanje u Turskoj, zajedno s Islamskom zajednicom Crne Gore i Opštinom Ulcinj, Džamija pomoraca je svečano otvorena 1. lipnja 2012. — osamdeset i jedna godina nakon njene rušenja. Rekonstrukcija je vratila esencijalni oblik: skromnu molitvenu prostoriju, bijeli minaret, i orijentaciju prema moru koja je učinila originalu poznatu. Danas opet služi kao aktivna džamija i odmah je ponovno zauzela svoje staro mjesto kao orijentir, okvir fotografija Male plaže i headlanda Starog grada baš kao u doba jedara.
Postoji nešto tiho dirljivo u putanji ove male zgrade: podignutih od moreplovatora, ponovo izgrađene zahvalnosti paše, obrisane od strane vojske, i obnovljene donacijama sa druge strane mora. Malo je znamenitosti bilo gdje koje sabijaju čitavu modernu povijest regije — osmanska veličina, raskid dvadesetoga stoljeća, oživljavanje dvadeset i prvoga stoljeća — u tako mali bijeli paket.
Posjet
Džamija stoji baš kod obale ispod Ulcinjskog Starog grada, pored staze koja povezuje Malu plažu s tvrđavskim zidinama, i označava svoju postaju na šetnji Pinjes Pines kako se ruta silazi na obalu. To je aktivno mjesto molitve: posjetitelji su dobrodošli izvan vremena molitve, s uobičajenim ljubaznošćama — cipele se skidaju pri ulazu, skromna odjeća, i tiho. Klasičan pogled je s pješčane promenade pri sumraku, kada osvijetljeni minaret ističe se protiv tamnjućeg mora i, za trenutak, zgrada je ponovno svjetionik — donesi kameru, jer je ovo jedan od najfotografiranijih kadra na cijeloj južnoj obali. Spoji to s penjanjem u Stari grad iznad, gdje ostali slojeviti spomenici grada — crkveno-džamija, muzej, bedemi — nastavljaju istu dugu priču.