Ljuta

Ljuta je sjeverni kraj Dobrote, sedam kilometara dugog niza kapetanskih kuća koji se od Starog grada proteže istočnom obalom unutrašnje Boke Kotorske, a ime je dobila po rijeci koja joj je i međa. Kraški izvor provali u podnožju brda i niz dvjesta metara stigne do mora, na sedam stepeni: ljeti teče tiho, a poslije jakih kiša onom žestinom po kojoj se i zove — ljuta. U starim mlinovima na njoj danas je restoran Stari Mlini, u istoj porodici više od četrdeset godina, do kojeg se dolazi i brodom; na ušću pored njega kupa se u najhladnijoj vodi u zalivu. Ljuta nije zasebno popisno naselje — MONSTAT je broji unutar Dobrote i njenih 8.056 stanovnika — a lokalno brojanje iz 2019. dalo je oko 120 stalnih stanovnika, uz tri puta toliko vlasnika kuća i stanova za odmor. Selo je jedan jedini niz kamenih kuća uz obalnu ulicu, a među njima su i kapetanski dvori Ivanovića, Tripkovića, Dabinovića i Miloševića. U sredini, na uzdignutom platou pod zidom uz more, stoji barokna crkva Svetog Petra: započeta je oko 1700, dovršena 1780, a sazidana od klesanog kamena koji su seoski pomorci dovezli s Korčule, po uzoru na Gospu od Škrpjela kod Perasta. Tri mramorna oltara u njoj oslikana su u Veneciji, a Bogorodicu u srebrnoj rizi selo poštuje od zavjeta datog u koleri 1855. Ulica nosi ime po 7. novembru 1944: njemački vojnici su se iskrcali, postrojili tridesetak civila pred crkvom, odustali od strijeljanja pošto ih je župnik od toga odgovorio — „ubijte mene, ne njih“ — i zapalili 34 od 41 kuće u selu. Pet porodica se vratilo i ponovo diglo svoje kuće. Danas se u Ljutu dolazi da se odsjedne, a ne da se obiđe: nekoliko apartmana s kuhinjom, tri male prodavnice, betonska kupališna platforma, autobus Blue line pred vratima i cijela unutrašnja Boka na četvrt sata — Orahovac 2 km sjeverno, Perast 7, kotorski Stari grad 7 na drugu stranu, aerodrom Tivat 15. Put od sela prema Perastu najotvoreniji je dio cijele ove obale.