Prošetajte punih dva kilometra plaže Bečići, pored resort hotela, odbojkaških mreža i redova ležaljki, i obala se završava nečim neočekivanim: čvorom kamenih kuća stisnutih uz liticu, ribarskim barkama izvučenim na šljunak i mirisom ribe koja se peče na žaru nekoliko metara od vode. Ovo je Rafailovići, staro ribarsko naselje u zalivu Bečića, i najbolje mjesto na centralnoj rivijeri da shvatite kakva je ova obala bila prije nego što ju je otkrio turizam.
Selo nazvano po porodici
Kao gotovo svako naselje na ovom dijelu Jadrana, i Rafailovići nose prezime. Ovo je zemlja Paštrovića, pomorske plemenske zajednice koja je stoljećima upravljala obalom između Budve i Spiča preko vlastite skupštine, a čija su sela zapravo porodične kuće izrasle u zaseoke. Tri naselja ovog zaliva čitaju se kao porodični registar: Bečići su ime dobili po bratstvu Bečić, jednom od dvanaest historijskih bratstava Paštrovića, prvi put zabilježenom početkom petnaestog stoljeća; zaselak Ivanovići iznad njih nosi ime porodice Ivanović; a Rafailoviće je naselio i imenovao rod Rafailović, jedna od starih paštrovićkih loza ovog zaliva. Genealozi Rafailoviće smještaju kao granu unutar šireg bratstva Mitrović — ali na terenu je računica oduvijek bila jednostavna: jedan zaliv, tri skupine rodbine i more koje ih sve hrani.
I hranilo ih je. Generacijama su Rafailovići živjeli od mreže — sardina, cipal, zubatac, lignje — s drvenih barki izvučenih tačno tamo gdje danas stoje ležaljke. Kuće su građene od kamena, zabatom prema moru, dovoljno blizu da ribar ulov od barke do kuhinje prenese u trideset koraka. Ta udaljenost je, manje-više, i danas cijeli poslovni model ovog sela.
Konobe: od mreže do roštilja
Rafailovići su danas poznati duž cijele rivijere po svojim primorskim konobama — porodičnim ribljim tavernama čije terase stoje direktno nad šljunkom. Najpoznatija je Tri Ribara, institucija Rafailovića, gdje se cijela riba pokazuje i vaga prije nego što ode na žar, na stari jadranski način, i gdje su crni rižoto i salata od hobotnice mjerilo po kojem gosti ocjenjuju ostatak svog odmora. U blizini, Porat drži istu vjeru: dnevni ulov, maslinovo ulje, terasa s morem tačno ispod stola. Ovo nisu restorani koji su meniju dodali morske plodove; ovo su ribarske porodice koje su ulovu dodale stolove. Uveče se svjetla terasa odbijaju od vode, izletničke barke se njišu na sidru nekoliko metara dalje, a hotelske kule Bečića kao da su u nekoj drugoj zemlji.
Najljepša plaža u Evropi, zvanično
Plaža koju Rafailovići sidre ima titulu koju treba braniti. 1935. godine, na izložbi u Parizu, plaža Bečići osvojila je Grand Prix kao najljepša plaža u Evropi — presuda žirija o njena dva kilometra neobično šarolikog pijeska i sitnog šljunka, koje su nanijela četiri planinska potoka, uokvirena rtovima i naslonjena na zelena paštrovićka brda. Tridesetak godina kasnije dodala je i Zlatnu palmu kao najljepša plaža na Mediteranu. Nagrade pripadaju iščezlom dobu velikih hotela i parobrodskog turizma, ali stanite na kraju plaže kod Rafailovića u sedam ujutro, pogledajte niz praznu krivinu prema Zavali, i obrazloženje pariškog žirija i dalje samo sebe brani.
Rafailovići su i šarka velike obalne šetnje ove rivijere. Iza sela kratak pješački tunel probija liticu do Kamenova, sljedeće uvale prema istoku, pa obalna staza teče neprekinuto od budvanskog Starog grada kroz Slovensku plažu, ispod rta Zavala, duž cijelih Bečića i dalje prema Pržnu i Svetom Stefanu. Zaselak je zasebna etapa šetnje Sedam zaliva — prirodna stanica za ručak, iz očiglednih razloga.
Šta je preživjelo
Bilo bi romantično praviti se da su Rafailovići netaknuti; nisu. Apartmani su se popeli uz padinu iza starih kuća, a u augustu je šljunak ispred konoba prometan kao i bilo gdje u zalivu. Ali suština ovog mjesta — barke koje ujutro isplove, riba na žaru do podneva, porodična imena iznad vrata — preživjela je stoljeće koje ju je izbrisalo gotovo svuda drugdje na ovoj obali. Paštrovićki zaliv triju porodica i dalje ima svoje ribare, i još uvijek možete jesti ono što su ulovili, na samoj vodi, u selu koje nosi njihovo ime.
Posjeta. Rafailovići su ravna, laka 25-minutna šetnja od Budve šetalištem i kroz tunel Zavala, na krajnjem istočnom kraju plaže Bečići; sama šetnja ne košta ništa i nema boljeg prilaza od onog pješice, uz samu vodu. Dođite van sezone, ili u ljetnu večer kad dnevna gužva ode, i rezervišite sto uz more — u Tri Ribara ili Poratu očekujte da plaćate po kilogramu za cijelu divlju ribu, uz cijenu potvrđenu prije nego što se spremi. Tunel prema Kamenovu na kraju sela vodi šetnju dalje na istok.
