U gustoj šumi hrastova i mediteranskog zelenila iznad obale istočno od Herceg Novog stoji jedno od najljepših manastirskih kompleksa na cijeloj Jadranskoj obali. Savina nije udaljena — gradski predgrađi dodiruju rubove njenih šuma, a jahte su usidrene u zaljevu ispod — ipak, čim se popneš stazom sa obale, zrak se mijenja. Tri crkve, zidana riznica i staro groblje sjede među čempresima na terasi koja gleda preko vode, a priča o tome kako su tamo došle je priča o ratu, bijegu i tvrdoglavoj obnovi koja se proteže kroz gotovo tisuću godina.
Izbjeglice iz Tvrdoša
Mala crkva je stala na ovoj lokaciji dugo prije nego što je manastir izrastao oko nje — tradicija je datira na 1030, mada najstariji sačuvani pisani zapis o svetinji potječe iz 1648. Pravi trenutak osnivanja zajednice, međutim, došao je na kraju sedamnaestog stoljeća. Godine 1687. Venecijanci su konačno istjerali Osmanlije iz Herceg Novog, a u borbama koje su uslijedile, veliki pravoslavni manastir Tvrdoš blizu Trebinja, u herzegovačkom zaleđu, bio je uništen 1693–94. Njegovi redovnici su bježali prema obali, noseći sa sobom sve što su mogli spasiti — ikone, knjige, relikvijare, blago nakupljeno kroz stoletja — i naselili su se u malenoj crkvi iznad zaljeva. Savina je ponovno oživljena kao Tvrdoš u izgnanstvu, i do danas manastir čuva spašenu opremu svoje uništene majčine kuće.
Tri crkve
Manastir broji tri crkve. Mala crkva Uspenja je staro srce kompleksa — skromna jednobrodna zgrada samo oko deset metara duga i šest metara široka, crkva koju su tvrdošski redovnici našli kada su stigli. Pored nje se diže njezina suprotnost u svakom smislu: Velika crkva Uspenja, jedna od najljepših baroknih crkava na istočnoj Jadranu. Izgrađena je između 1777. i 1799. godine od strane majstora graditelja Nikole Foretića sa otoka Korčule, naslijeđivača velike dalmatinske klesarske tradicije, a čuvane knjige računa manastira bilježe da su samo u prvih osam godina 8.454 radnika sudjelovala u izgradnji. Rezultat je graciozna kombinacija venecijanskog baroka izvana i pravoslavnog interijera — zgrada koja bi mogla stati u Dalmaciji ili u katoličkim gradovima Boka Kotorskog zaljeva bez neugodnosti, ali sadrži ikonostas i čudesotvornu ikonu Majke Božje, Savinska Bogorodica, sa njezine lijeve strane.
Dozvola za izgradnju tako veličanstvene pravoslavne crkve nije došla lako u Venecijanskoj državi, i lokalna tradicija čuva priču o tome: venecijanski ratni brod, poslan da prekine radove, bio je pogođen gromom u zaljevu prije nego što je mogao otvoriti vatru — znaka, zaključili su redovnici, Božje volje. Legenda ili ne, crkva je dovršena, a njezina vitkasta zvonica služi kao znamenitost za mornare koji ulaze u zaljev od tada. Treća crkva, posvećena Svetom Savi, stoji na brdu iznad manastira među hrastovima; tradicija povezuje cijelo mjesto sa Savom samim, osnivačem Srpske crkve, od kojeg potječe ime Savina.
Riznica iz doba Nemanjića
Ono što čini Savinu iznimnom između obalnih manastira je njezina riznica, većina koje je prenesena preko planina iz Tvrdoša. Zbirka uključuje kristalni križ za koji se vjeruje da je pripao Svetom Savi samom, srebrnu pozlatienu relikvijaru oblikovanu kao minijaturna crkva donesena iz Tvrdoša, relikvije povezane sa srednjovjekovnom dinastijom Nemanjića uključujući one Carice Jelene, evanđelja iz sedamnaestog stoljeća, i galeriju ikona, čaša i crkvenskog srebra. Postoje i portreti Petra Velikog i Carice Katarine II od Rusije — podsjetnici da su u osamnaestom stoljeću, kada je Venecija tolerirala, ali nije financirala pravoslavni život, redovnici putovali u Rusiju da skupljaju novac, a ruska imperijalna pokroviteljstvo je pomogla da se plati velika crkva.
Šuma i pogled
Neka vam vremena bude dovoljno za okruženje kao i za arhitekturu. Savinska dubrava, stara hrastova šuma oko manastira, je zaštićeno zeleno pluće sa stazama, i terasa ispred crkava gleda na sidrište Meljina i vanjski zaljev — jedan od najljepših mirnih vidikavaca bilo gdje oko Herceg Novog. Manastirsko groblje, gdje kapetani broda i biskupi leže zajedno pod rezbarenim kamenom, dopunjava osjećaj mjesta gdje je obalna pravoslavna povijest neuobičajeno koncentrirana i neuobičajeno netaknuta.
Posjet
Savina je laka zaobilaznica od Pet Danica šetnje: sa obale između Švera i Meljina, označene staze se penju kroz bor do manastirskih vrata u deset do petnaest minuta pješice. Ulazak na terene i u crkve je besplatan; muzej riznice radi u kraćim satima i vrijedi pitati o tome na vratima. Ovo je živući manastir — ramena i koljena bi trebala biti pokrivena, i posjete bi trebalo izbjegavati tijekom službi osim ako ne želite prisustvovati jednoj. Dođite ujutro, kada svjetlost pada na zvonik i zaljev ispod je još staklast, i kombinujte to sa plivanjem u Meljini na povratku dolje.
