Na plaži u Meljinama, nekoliko kilometara istočno od hercegnovskog starog grada, stoji dug, nizak kompleks opasan zidinama čije kamenje već skoro tri stotine godina bdije nad ulazom u Boku Kotorsku. Danas u njemu bruji život marine i hotela, ali ovo je nekad bila jedna od najstrašnijih i najpotrebnijih ustanova starog Jadrana: Lazaret, karantinska stanica u kojoj su brodovi, mornari, trgovci i njihov teret čekali — ponekad i mnogo duže od mjesec dana — da dokažu kako ne nose kugu.
Karantin: jadranski izum
Karantin je rođen na ovom moru. Dubrovačka Republika — današnji Dubrovnik — uvela je 1377. godine prvi zabilježeni period izolacije za brodove u dolasku, a Venecija je ubrzo sagradila posebne otočke stanice koje je zvala lazzaretti, po imenu izvedenom od biblijskog Lazara. Vrijeme čekanja ustalilo se na četrdeset dana — quaranta giorni na mletačkom — i tako je praksa dobila ime. Za pomorsku republiku lazaret nije bio luksuz koji se bira: nijedna luka nije mogla trgovati s Levantom, gdje je kuga neprestano tinjala, ako nije mogla primiti sumnjive brodove a da bolest ne pusti na kopno. Svaka ozbiljna luka na istočnom Jadranu na kraju je imala svoj lazaret, a ruševine i preživjeli primjerci tih stanica — u Dubrovniku, Splitu i ovđe u Meljinama — granični su punktovi rata protiv nevidljivog neprijatelja koji je trajao vjekovima.
Venecija dolazi u Boku
Kad je Venecija 1687. godine preuzela Herceg Novi od Osmanlija, namjeravala je od grada napraviti radnu luku svoje pomorske imperije — a to je značilo izgraditi i njenu sanitetsku mašineriju. Prva karantinska stanica organizovana je 1700. godine odmah ispod grada, kraj manastira Svetog Antona, ali se mjesto na strmoj i nestabilnoj hercegnovskoj padini pokazalo loše odabranim, pa je već u narednoj generaciji odlučeno da se premjesti. Između 1729. i 1732. godine na ravnoj obali u Meljinama podignut je namjenski građen kompleks: pravougaonik opasan zidinama, otvoren prema moru, s unutrašnjim dvorištem, nizovima skladišta i konačišta, i vlastitom kapelom. Brodovi pristigli iz sumnjivih luka sidrili su se pred zidinama; putnici i posade smještani su u izolaciju, roba se istovarala u magacine da se prozrači, osunča i okadi, a tek kad bi rok prošao bez bolesti, vlasti su izdavale dozvolu za trgovinu. Lazaret je istovremeno bio carinarnica, granična kontrola i zdravstvena služba — jedina kapija kroz koju je vanjski svijet ulazio u Boku.
Kapela okrenuta glavnom dvorištu posvećena je, sasvim prikladno, Svetom Roku, srednjovjekovnom svecu kojeg je cijela katolička Evropa prizivala kao zaštitnika od kuge. Sadašnja kapela potiče iz austrijskog doba — sagrađena je 1830, a obnovljena 1882. godine, kako bilježi natpis nad njenim vratima — ali njena posveta nosi izvorno značenje ovoga mjesta: ovđe je i molitva bila uperena protiv zaraze.
Od karantina do bolnice
Devetnaesti vijek je polako učinio klasični karantin suvišnim, ali Lazaret nikad nije izgubio vezu s medicinom i morem. Pod austrougarskom vlašću kompleks je uklopljen u mornaričku infrastrukturu carstva, a uz stare zidine izrasla je i druga grupa zgrada koja je služila vojnom logoru. U dvadesetom vijeku Meljine su postale sinonim za svoju vojnu bolnicu — pomorska bolnica koja je služila generacijama i mornara i civila stoji odmah uz stari karantinski kompleks, tako da se medicinska namjena ovog mjesta nastavila gotovo neprekinuto od doba jedrenjaka do današnjih dana. Mještani i dalje kažu „Meljine“ misleći na bolnicu jednako lako kao i na samo selo.
Šta je ostalo
Lazaret je opstao tamo gdje su se mnogi njegovi jadranski srodnici urušili, a tokom 2010-ih prošao je kroz pomnu restauraciju kao srce kompleksa Lazure Marina & Hotel. Osamnaestovjekovni nizovi zgrada danas drže sobe, restorane i sale; centralno dvorište natkriveno je staklom i služi kao glavni foaje; a kapela Svetog Roka je obnovljena — tokom radova 2015. godine na svjetlo dana izašli su fragmenti freske iz mletačkog doba, pa je umjetnik Nino Radoš, nadahnut njima, stvorio nova djela za kapelu. Rijetka je to stvar na ovoj obali: veliki istorijski kompleks spašen novom namjenom, a ne izgubljen zbog nje — mjesto gdje možete popiti kafu unutar zidina podignutih da kugu zadrže na moru.
Posjeta
Lazaret se nalazi direktno na šetalištu Pet Danica, na njegovom istočnom kraju — iz hercegnovskog starog grada do njega vodi ravna šetnja uz more, duga oko četrdeset minuta, pored plaža Škver i Topla. Kompleks, gat marine i kafići otvoreni su za šetače bez naknade; kapela i dvorište mogu se obično razgledati, osim kad je u toku neki događaj. Dođite predveče, kad zidine poprime boju meda, a jarboli u marini se ocrtavaju naspram grebena Orjena — i sjetite se, uz piće, trgovaca koji su nekad četrdeset dana zurili u isti taj prizor, čekajući da ih proglase zdravima.
