U gustoj šumi hrasta i mediteranskog zelenila iznad obale istočno od Herceg Novoga stoji jedan od najljepših manastirskih lokaliteta na cijelom Jadranu. Savina nije odmaknuta — područja grada dodiruju rub njenih šuma, a jahte su usidrene u zaljevu ispod — no u trenutku kad se popnete stezom sa obale zrak se mijenja. Tri crkve, ogradjena riznica i staro groblje sjede među cipresama na terasi gledajući preko vode, i priča kako su tamo stigle je priča o ratu, bjegstvu i tvrdoglavom obnavljanju koje se proteže skoro tisuću godina.
Izbjeglice iz Tvrdoša
Mala crkva stajala je na ovoj mjesti davno prije nego što se manastir uzdigo oko nje — tradicija je datira na 1030., mada najstariji sačuvani pisani zapis o svetinji dolazi iz 1648. Pravi trenutak osnutka zajednice, međutim, došao je krajem sedamnaestoga stoljeća. Godine 1687. Mletci su konačno izbacili Osmanlije iz Herceg Novoga, i u borbama koje su uslijedile, veliki pravoslavni manastir Tvrdoš blizu Trebinja, u hercegovinskom zaledju, bio je uništen 1693.–94. Njegovi redovnici su bjegli niz prema obali, noseći sa sobom sve što su mogli spasiti — ikone, knjige, relikvijari, blagaje staleća — i nastanili su se u malenoj crkvi iznad zaljelva. Savina se ponovno rodila kao Tvrdoš u izgnanstvu, i do danas manastir čuva spašene namještaje svoje uništene matične kuće.
Tri crkve
Manastir broji tri crkve. Mala crkva Uspenja Bogorodice je staro srce kompleksa — skroman jednobrodna gradnja dugačka samo oko deset metara i široka šest, crkva koju su redovnici Tvrdoša našli čekajući ih. Pored nje se uzdižu njoj suprotna na svakom polju: Velika crkva Uspenja Bogorodice, jedna od najljepših baroknih crkava na istočnom Jadranu. Izgrađena je između 1777. i 1799. od majstora graditelja Nikole Foretića sa otoka Korčule, nasljednika velike dalmatinske tradicije klesanja kamena, i sačuvane knjige računa manastira bilježe da je u samo prvých osam godina 8.454 radnika sudjelovalo u gradnji. Rezultat je graciozna veza venecijanskog baroknog eksterijera i pravoslavnog interijera — zgrada koja bi mogla stajati u Dalmaciji ili u katolickim gradovima Boke Kotorske bez neugode, ali drži ikonostas i čudesotvornu ikonu Bogorodice, Savinsku Bogorodicu, u svojoj lijevoj strani.
Dozvola za gradnju tako veličanskog pravoslavnog hrama nije dolazila lako u venecijanskoj državi, i lokalna tradicija čuva priču o njoj: mletačka ratna brod, poslana da zaustavi radove, bila je udarena munjom u zaljevu prije nego što je mogla pucati — znamenje, zaključili su redovnici, da je nebo bilo na njihovoj strani. Legenda ili ne, crkva je dovršena, i njezina vitka zvonarica bila je znamenitost za pomorce koji ulaze u zaljev otkad. Treća crkva, posvećena Svetomu Savi, stoji na brdu iznad manastira među hrastama; tradicija povezuje cijelo mjesto sa samim Savom, osnivačem Srpske crkve, od kojega Savina nosi svoje ime.
Riznica Nemanjićke epohe
Ono što čini Savinu izvanrednom među obalnim manastirima je njezina riznica, većina nje nošena preko planina iz Tvrdoša. Zbirka uključuje kristalni križ za koji se vjeruje da je pripadao Svetomu Savi, srebrno pozlaćeni relikvijari oblikovan kao minijaturna crkva donesen iz Tvrdoša, relikvije povezane sa srednjovjekovnom dinastijom Nemanjića uključujući one carice Jelene, evanđelja iz sedamnaestoga stoljeća, i galeriju ikona, kaleza i crkvenog srebra. Postoje i portreti Petra Velikoga i carice Katarine II. Rusije — podsjetnici da je u osamnaestom stoljeću, kada je Venecija tolerirala ali nije financirala pravoslavni život, redovnici putovali u Rusiju da bi skupili novac, i ruska carska zaštita je pomogla financirati veliki hram.
Šuma i pogled
Dajte si vremena za okolinu kao i za kamenje. Savinska dubrava, stara hrastova šuma oko manastira, je zaštićeno zeleno plućo prosječeno stazama, i terasa ispred crkava gleda prema sidrištu Meljina i vanjskog zaljelva — jedno od najljepših mirnih vidika bilo gdje oko Herceg Novoga. Manastirsko groblje, gdje kapetani i biskupi počivaju zajedno pod rezbarim kamenjem, dovršava osjećaj mjesta gdje je obalna pravoslavna povijest neobično koncentrirana i neobično neokrnjena.
Posjeta
Savina je lak obilazak od Pet Danica šetnice: od obale između Škvers i Meljine, označene staze penju se kroz borove do vrata manastira u deset do petnaest minuta pješačenjem. Ulazak na prostore i crkve je besplatan; muzej riznice drži kraće sate i vrijedi pitati na vratima. Ovo je živ manastir — ramena i koljena trebaju biti pokriti, i posjete se najbolje izbjegavaju tijekom službi osim ako ne želite prisustvovati jednoj. Dođite ujutro, kada se svjetlo pada na zvonaricu i zaljev ispod je još kao ogledalo, i kombinirajte to sa kupanjem u Meljini na putu prema dolje.
