Vaši reporteri krenuli su na još jedan izlet duž domaće obale, ovaj put da vam prenesu atmosferu dionice kroz koju većina posjetilaca proleti bez zaustavljanja. Tema je sredina Boke Kotorske: tjesnac kod Veriga, trajektno pristanište u Kamenarima i vodeno selo Morinj na začelju unutrašnjeg zaliva. Riječ je o možda dvadeset kilometara puta, a u njima je sadržano gotovo sve ono što Boku čini Bokom.
Na istok iz Herceg Novog
Kada napustite Herceg Novi, put vodi kroz Igalo, Zeleniku, Kumbor, Đenoviće i Baošiće, pored brodogradilišnih dizalica u Bijeloj, sa vodom sa jedne i strmom šumovitom padinom sa druge strane. Cijelom tom dionicom tehnički ste u Boki Kotorskoj, ali to zapravo ne osjećate. Vanjski zaliv je širok i otvoren i djeluje kao obična jadranska obala.
Onda se obala sklapa. Kao što će vam reći Novljani, čim vam Verige ostanu iza leđa i Perast se pojavi iza okuke, počinje sasvim novi svijet: druga klima, druge boje, sve nekako drugačije. Planine stoje neposredno nad vodom, svjetlost se mijenja, a zaliv prestaje da bude obala i postaje unutrašnje more.
Verige i zašto se zaliv mogao braniti
Verige su grlo Boke, tačka na kojoj se zaliv sužava na otprilike 300 metara između Kamenara na sjevernoj i Lepetana na južnoj obali. Ime znači lance, i to doslovno: preko tjesnaca su se na plovcima zatezali lanci da neprijateljske galije ne bi doprle do unutrašnjih zaliva, odbrana korišćena u vjekovima kada su Kotor, Risan i Perast bili plijen vrijedan osvajanja. Iz istog razloga su kasnije na oba rta stajale artiljerijske baterije.
Geografija koja je zaliv učinila odbranjivim učinila ga je i čuvenim. Boka se često opisuje kao najjužniji fjord u Evropi, a i stari tekst na ovoj stranici koristi tu riječ, ali geološki je to rija, riječni kanjon potopljen kada je nivo mora porastao poslije posljednjeg glacijala. Zato se stijene tako strmo obrušavaju u vodu koja je duboka sve do same obale. Cijeli zaliv, sa svojim gradovima i utvrđenjima, na UNESCO-voj listi svjetske baštine je od 1979. godine.
Kamenari i prelazak
Kamenari su malo mjesto sa nesrazmjerno velikom funkcijom: to je sjeverni terminal trajekta koji preko tjesnaca vozi za Lepetane. Prelazak traje oko deset minuta i skraćuje nekih četrdeset pet kilometara vožnje oko unutrašnjeg zaliva kroz Risan, Perast i Kotor, zbog čega ga koristi svako ko iz Herceg Novog ide prema Tivtu, aerodromu ili Budvi. Trajekti saobraćaju tokom cijele godine, a ljeti veoma često; stanete u red, uvezete se i platite na brodu.
Da li je prelazak pravi izbor zavisi od toga šta radite. Ako vam se žuri, uzmite trajekt. Ako imate slobodno popodne, ostanite na sjevernoj obali i vozite dužim putem, jer taj put prolazi pored svega što slijedi.
Morinj: mlinice, izvori i začelje zaliva
Prvo veće mjesto poslije Kamenara je Morinj, razasut duž obale ondje gdje zaliv skreće prema Risnu. Morinj definiše slatka voda. Kraški izvori izbijaju u podnožju planine i spuštaju se do mora na svega nekoliko stotina metara, a taj kratak i snažan tok nekada je bio seoska industrija: potoci su pokretali niz kamenih mlinica, a njihovi ostaci, zajedno sa kanalima i mostićima koji su im služili, ono su što ljudi dolaze da fotografišu. Malo je mlinica dočekalo novi milenijum u ispravnom stanju, ali ambijent u koji su bile ugrađene ostao je netaknut.
Voda objašnjava i vegetaciju. Morinj je zeleniji od obale dalje prema izlazu iz zaliva, sa kestenom, smokvom i oleandrom koji se tiskaju oko starih kamenih kuća, a plaže su ovdje šljunkovite i sjenovite umjesto otvorene i vrele. Razlog je jednostavan: padine iznad ovog dijela zaliva spadaju među najvlažnija naseljena mjesta u Evropi, a selo Crkvice na grebenu iznad Risna zabilježilo je neke od najviših godišnjih količina padavina na kontinentu. Ono što padne gore, izbija ovdje dolje.
Šta se još nalazi na ovoj obali
- Lipci, između Morinja i Risna, gdje su se pod plitkim kamenim potkapinom pored starog puta sačuvali praistorijski crteži jelena i lovačkih scena.
- Risan, najstarije naselje u zalivu i nekadašnje ilirsko kraljevsko sjedište, sa rimskim podnim mozaicima među kojima je i poznati lik usnulog Hipnosa.
- Kostanjica i Strp, tiha kestenova sela nanizana uz vodu između Morinja i Perasta.
- Perast i njegova dva ostrvca, nekoliko minuta dalje, gdje se zaliv ponovo otvara ispod Svetog Ilije.
Dođite u kasno proljeće ili u septembru ako možete. U jeku ljeta put kroz Kamenare nosi cjelokupan primorski saobraćaj, a red za trajekt dio je doživljaja htjeli vi to ili ne. Van sezone ova obala je gotovo nijema, a voda u unutrašnjem zalivu ujutru je glatka kao staklo.
