Između Igala i starog grada Herceg Novog nalazi se Topla, lisnata stambena četvrt koja malo izdaje znakove svoje izvanredne književne tradicije. Ipak, unutar nekoliko stotina metara jedan od drugoga tu stoje dva skromna zdanja koja povezuju dva najveća imena u južnoslavenskoj književnosti: crkvenu školu gdje je Petar II Petrović Njegoš, crnogorski knez-pjesnik, primio svoju prvu pravu edukaciju, i kuću — jedinu koju je ikada sagradio — gdje je nobelovac Ivo Andrić proveo ono što je smatrao najsretnijim godinama svojega života. Nijedna druga četvrt na obali ne može se pohvaliti sa toliko literature po kvadratnom metru.
Škola uz dvije crkve
Srce starog Topla je ograđeni crkveni dvorio koji sadržava dvije male pravoslavne crkve: Svetog Georgija, iz 1688. godine, i Crkvu Vaznesenja, izgrađenu 1713. i obnovljenu 1864. godine. Oko tih crkava razrasla se jedna od najstarijih škola na obali — crkvene knjige pokazuju da je škola postojala čak i prije 1788. godine. Njeno zlato doba počelo je 1813. godine, kada je hijeromona Josif Tropović, crkveni svećenik Topla, obnovia školu — lijepom slučajnošću, upravo godine kada se rodio, u brdskom selu Njeguši, njen budući najpoznatiji učenik.
Postanak Njegoša
Sredinom 1820-ih godina, Petar I Petrović, vladajući knez-biskupa Crne Gore — kasnije kanonizovan kao Sveti Petar Cetinjski — poslao je svoga mladog nećaka i odabranog nasljednika, Rade Tomova Petrovića, niz planinu da se obrazuje. Poslije vremena provedenog u manastirima Cetinja i obližnje Savine, dječak je proveo oko osamnaest mjeseci u Tropovićevoj školi u Topli, gdje je savladao osnove talijanskog, matematike, crkvenoslavenskog i crkvenog pjevanja. Prema svjedočanstvu svojega školskog druga Petara Dostinića, bio je najbolji od svih: "učio je bolje od svih ostalih učenika, a bilo ih je preko dvadeset", i Tropović, kojem se svidio dječakov brz um, odabrao ga je za svojega redovnog prationika pri crkvenim obavezama. Taj brdinac je postao Petar II Petrović Njegoš — knez Crne Gore i autor od The Mountain Wreath (1847), epa koji stoji na vrhuncu južnoslavenske poezije. Škole koje je Njegoš sam kasnije utemeljio u Cetinjim i Dobrskom Selu bile su, po svoj prilici, modelirane prema maloj školi u Topli gdje je učio slova. Ulica koja prolazi kroz četvrt nosi njegovo ime do danas — što omogućava da druga književna priča te četvrti ima svojevolnu adresu.
Kuća koju je Andrić sagradio
Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu za literaturu 1961. godine za djelo — The Bridge on the Drina iznad svega — što ga je učinilo najslavnijim piscima Jugoslavije. Poznat je bio kao čovjek iznajmljenih soba i hotelskih radnih stolova koji nikada nije posjedovao kuću; i kada je, nakon što je prešao sedamdeset godina, konačno odlučio da je sagradi, odabrao je Toplu. Izgradnja je počela 1962. godine na Njegoševoj ulici, prema projektu beogradskog slikara i arhitekta Vojislava Đokića, dijelom financirana Nobelovom nagradom pisca. Izbor je bio uglavnom iz ljubavi: Andrićeva žena, kazališna kostimografa Milica Babić, je patila od artritisa, i blaga klima, sunce i lijekovito blato obližnjeg Igala su joj obećali olakšanje.
Od 1963. do 1968. godine par je stanovao tamo, i Andrić je kasnije govorio o tim herceg-novskim godinama kao o najsretnijim godinama svojega života — jutarnje šetnje do mora, vrt, neubrzan ritam zaljeva. Završilo se odjednom: Milica je umrla 1968. godine, i ovdovjeli Andrić nije mogao biti u kući bez nje. U njoj praktički više nikada nije živio. Kuća je decenije bila zapuštena prije nego što je restaurirana i otvorena javnosti u aprilu 2021. — sinhronizovano sa šezdesetom godišnjicu njegove Nobelove nagrade — kao memorijalni muzej s trajnom izložbom o pisčevom životu i godinama što je proveo u Herceg Novom. Ostaje što je uvijek bila: jedina kuća koju je Ivo Andrić ikada sagradio.
Četvrt gdje je vrijedo odmoriti
Topla se otkriva sporim hodom. Dvije crkve u ograđenom dvorištu, ploča što označava školu, pisčeva kuća na Njegoševoj ulici i uličke starih kamennih vila između njih mogu se obići za sat vremena, i kontrast što stvaraju je dirljiv: mali brdinac bos učio se čitati 1825. godine, i romanzopsac kojem je Europa dala najveću čast birahu iste nekoliko ulica za svoj pokušaj stvaranja doma.
Posjeta
Topla leži direktno iznad Pet Danica promenade, otprilike na pola puta između Igala i starog grada Herceg Novog — sa obalne staze, bilo koja uličica što vodi u unutrašnjost donosi te na Njegoševu ulicu u manje od pet minuta pješice. Crkveni dvorio sa crkvama Svetog Georgija i Vaznesenja je otvoren za ulazak kad god je dostupan; muzej Andrićeve kuće naplaćuje skromnu pristojbu i radi sezonski, pa se informiraj na mjestu prije nego što napraviš poseban odlazak. Jutarnje su najbolja vremena, kad su ulice hladne — onda se vrati dolje na promenu i nastavi prema starom gradu na kavu, kao što je sâm Andrić volio da čini.
