Između Igala i starog grada Herceg Novog nalazi se Topla, zelena stambena četvrt koja malo pokazuje znake svojega izvanrednog književnog naslijeđa. Ipak, na samo nekoliko stotina metara međusobne udaljenosti ovdje stoje dva skromna objekta koja povezuju dva najveća imena u južnoslavenskoj literaturi: crkvenu školu gdje je Petar II Petrović Njegoš, crnogorski knjažnik-pjesnik, dobio prvu pravu edukaciju, i kuću — jedinu koju je ikad sagradio — gdje je nobelovac Ivo Andrić proveo ono što je smatrao najsretnijim godinama svojega života. Nijedan drugi dio obale ne može se pohvaliti toliko literature po kvadratnom metru.
Škola uz dvije crkve
Srce stare Topla je ogradeno crkveno dvorište koje drži dvije male pravoslavne crkve: Sv. Đorđe, datira iz 1688., i Crkvu Uznesenja, izgrađenu 1713. i renoviranu 1864. Oko tih crkava rastala je jedna od najstarijih škola na obali — Župne knjige pokazuju da je škola tu postojala i prije 1788. Njena velika era počela je 1813., kada je hijeremonah Josif Tropović, župnik Topla, obnovio školu — kao lijepa slučajnost, upravo godine kada se rodio njegov najpoznatiji budući učenik u planinskom selu Njeguša.
Postajanje Njegoša
U sredini 1820-ih, Petar I Petrović, vladajući knjažnik-biskup Crne Gore — kasnije kanoniziran kao Sv. Petar od Cetinja — poslao je svoga mladog nećaka i odabranog nasljednika, Rade Tomova Petrović, dolje s planina da se obrazuje. Nakon vremena u manastirima Cetinja i obližnje Savine, dječak je proveo oko osiamnaest mjeseci u Tropovićevoj školi u Topli, gdje je stekao temelje talijanskog, matematike, crkvenoslavenskog i crkvenog pjevanja. On je, prema svjedočanstvu njegovoga školskog druga Petra Dostinića, bio najbolji među njima: „bolje je učio od svih ostalih učenika, a bilo ih je više od dvadeset", a Tropović, koji je volio dječakovu brzu pamet, odabrao ga je za svoga redovitoga pratitelja na župnim poslima. Taj planinski dječak postao je Petar II Petrović Njegoš — vladaoca Crne Gore i autor »Gorskog vijenca« (1847.), eposa koji stoji na vrhuncu južnoslavenske poezije. Škole koje je sam Njegoš kasnije osnovao u Cetnju i Dobrskom Selu bile su, po svemu sudeći, oblikovane po uzoru na malu školu u Topli gdje je naučio čitati i pisati. Ulica koja vodi kroz četvrt nosi njegov naziv do dana — što daje drugoj književnoj priči te četvrti njezinu adresu.
Kuća koju je Andrić sagradio
Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu za literaturu 1961. za svoje djelo — Most na Drini prije svega — što ga je učinilo najproslavljenijim piscem Jugoslavije. Bio je poznat kao čovjek iznajmljenih soba i hotelskih radnih stola koji nikada nije posjedovao dom; i kada je, već preko sedamdeset godina, konačno odlučio sagraditi jedan dom, odabrao je Toplu. Izgradnja je započeta 1962. na Njegoševoj ulici, prema dizajnu beogradskog slikara i arhitekta Vojislava Đokića, financirana dijelom iz pisčeve Nobelove nagrade. Izbor je učinjen u velikoj mjeri iz ljubavi: Andrićeva supruga, kazališna kostimografkinja Milica Babić, patila je od artritisa, a blaga klima, sunce i ljekoviti mulj obližnjeg Igala obečavali su joj olakšanje.
Od 1963. do 1968. par je živio ovdje, i Andrić je kasnije govorio o onim godinama Herceg Novog kao o najsretnijima svojega života — jutarnje šetnje do mora, vrt, spor ritam zaljeva. Završilo se naglo: Milica je umrla 1968., a ovdovjeli Andrić nije mogao izdržati kuću bez nje. Zapravo se više nikada nije u njoj živio. Kuća je prošla kroz desetljeća tihog zanemarivanja prije nego što je restaurirana i otvorena javnosti u travnju 2021. — poklapajući se sa šezdesitom godišnjicom njegove Nobelove nagrade — kao memorijalni muzej sa stalnom izložbom o pisčevom životu i njegovim godinama Herceg Novog. Ostaje ono što je oduvijek bila: jedina kuća koju je Ivo Andrić ikad sagradio.
Četvrt vrijedna boravka
Topla nagrađuje sporo hodanje. Dvije crkve u njihovu ogradenom dvorištu, ploča koja označava školu, pisčeva kuća na Njegovševoj ulici i uličice starih kamenih vila između njih mogu se vidjeti za jedan sat bez žurbe, i kontrast koji stvaraju je dojmljiv: bosonog planinskog dječaka koji se uči čitati 1825., i najprestižnijeg europskog pisca koji je odabrao te iste nekoliko ulica za svoj jedini pokušaj da ima dom.
Posjeta
Topla se nalazi direktno iznad Pet Danicine šetnice, otprilike u sredini između Igala i starog grada Herceg Novog — od obalnog puta, bilo koja uličica koja se penje prema unutrašnjosti vodi vas do Njegovševe ulice za pet minuta hoda. Crkveno dvorište sa crkvama Sv. Đorđa i Uznesenja slobodno se može posjetiti kada su otvorene; muzej Andrićeve kuće naplaćuje skromnu naknadu i drži sezonske sate, pa provjerite lokalno prije nego što napravite poseban put. Jutra su najbolja, kada su uličice hladne — zatim se vratite dolje do šetnice i nastavite prema starom gradu na kavu, kao što je Andrić sam volio raditi.
