Na pola puta uz sjevernu obalu vanjskog zaljeva, između plaža i apartmana za odmor, obzor se naglo pretvara u industrijski: dizalice, hale i golemi plutajući dok uzdižu se nad selom Bijela. Posjetitelje često iznenadi teška industrija usred ovako lijepog zaljeva, ali brodogradilište nije uljez — ovdje je već stoljeće, nekoć je bilo najveće brodoremontno postrojenje južnog Jadrana, a danas proživljava jedan od najzanimljivijih drugih života na cijeloj obali, preporođeno kao centar za preinaku nekih od najvećih jahti na svijetu.
Brodogradilište od 1927.
Boka gradi i popravlja brodove otkad ima pomoraca, a i sama Bijela dugo je bila selo pomoraca. Moderno brodogradilište osnovano je 1927. godine i tijekom desetljeća dvadesetog stoljeća izraslo je u najveći klasični brodoremontni i održavateljski centar južnog Jadrana. Zlatno doba doživjelo je u Jugoslaviji: sredinom 1970-ih Bijela je imala najveći plutajući dok u regiji, nosivosti 33.000 tona, i zapošljavala više od devetsto radnika. Teretnjaci, tankeri i brodovi za rasuti teret iz svjetskih trgovačkih flota prolazili su tjesnacem Verige kako bi ih se dokiralo, ostrugalo, zavarilo i prebojilo pod planinom Orjen — prizor neskladan, ali ponosan, a za naraštaje mještanskih obitelji brodogradilište je jednostavno bilo mjesto gdje se radi.
Pad i otrovno nasljeđe
Raspad Jugoslavije 1990-ih pogodio je brodogradilište jednako teško kao i svaku drugu industriju na obali. Narudžbe su presahnule, flota naručitelja se razišla, a brodogradilište je poslijeratna desetljeća proživjelo duboko ispod nekadašnjih kapaciteta. Ostavilo je i mračniju baštinu: desetljeća pjeskarenja trupova zatrpala su lokaciju golemim količinama onečišćenog abrazivnog pijeska, prožetog teškim metalima i starim protuobraštajnim bojama — ekološki teret posve u neskladu sa zaljevom koji se dotad svijetu već nudio kao netaknuta prirodna luka. Svaka budućnost Bijele morala je početi čišćenjem, pa je uklanjanje nakupljenog pijeska s lokacije, uz međunarodno financiranje, postalo preduvjet za sve što je uslijedilo.
Dolazak Damena — i odlazak Damena
Prekretnica je došla 30. studenoga 2018., kada je Vlada Crne Gore potpisala tridesetogodišnju koncesiju za lokaciju od otprilike 198.000 četvornih metara s konzorcijem nizozemske brodograditeljske grupe Damen i tvrtke Adriatic Marinas, koja stoji iza marine Porto Montenegro u Tivtu. Plan je bio pretvoriti staro brodogradilište iz remonta trgovačkih brodova u preinaku superjahti — logičan spoj, budući da je Porto Montenegro zaljev već bio ispunio upravo onim plovilima kojima bi takvo brodogradilište služilo. Partnerstvo, međutim, nije potrajalo: u studenome 2020. Damen i Adriatic Marinas dogovorili su razlaz, a mjesto nizozemske grupe u koncesiji preuzeo je Drydocks World — Dubai, brodograđevni div koji, poput vlasnika Porto Montenegra, pripada Investment Corporation of Dubai. Preslagani konzorcij nastavio je dalje.
Adriatic 42
Preporođeno brodogradilište uzelo je ime Adriatic 42 — prema 42. paraleli sjeverne zemljopisne širine, na kojoj leži. Njegovo je središnje postrojenje stiglo morem u lipnju 2022.: novi plutajući dok dimenzija 180 s 37 metara, nosivosti 10.000 tona i s dvjema dizalicama, uvjerljivo najsposobniji dok za velike jahte u ovom dijelu Jadrana. Rad je započeo tog listopada, a brodogradilište se industriji predstavilo s velikim stilom kada je Black Pearl — sa 106 metara najveća jedrilica na svijetu — stigao na preinaku kao jedan od prvih vodećih klijenata. U brodogradilištu već radi stotinjak ljudi, mnogi od njih baštinici duge brodomonterske tradicije Bijele, a ambicija je izrečena otvoreno: učiniti zaljev mjestom gdje se svjetske superjahte ne samo vezuju i razgledavaju, kao u Porto Montenegru, nego i dižu, obnavljaju i iznova konstruiraju — cjelovit industrijski ekosustav jahtinga, usidren u selu potomaka devetsto nekadašnjih brodogradilišnih radnika.
Zašto je to važno
Lako je Bijelu čitati kao prispodobu o samoj obali: teška industrija ustupa mjesto vrhunskom turizmu. No istinitije je čitanje ono o kontinuitetu — ista duboka voda, isto zaklonjeno sidrište i iste vješte ruke koje su devedeset godina služile teretnjacima danas služe jahtama. Za razliku od hotela, brodogradilište za preinake izvozi kvalificiran rad po svjetskim cijenama tijekom cijele godine, a prizor doka u Bijeloj koji drži trup dug poput nogometnog igrališta jest zaljev koji radi ono što je oduvijek radio: bavi se brodovima.
Posjet
Adriatic 42 aktivno je industrijsko postrojenje i nije otvoreno za javnost, no njegove se razmjere najbolje doživljavaju upravo onako kako ih vide mještani — s obale. Obalna staza koja se od šetnice Pet Danica nastavlja prema istoku kroz Zeleniku, Kumbor i Đenoviće dolazi do obale Bijele, gdje plutajući dok i dizalice fotogenično nadvisuju seoske plaže; šetnja iz Meljina traje nešto više od sat vremena, ili tek nekoliko minuta obalnim autobusom. Nema se što platiti ni rezervirati — dođite predvečer, kada silueta brodogradilišta potamni pred Orjenom i, uz malo sreće, superjahta stoji visoko i suho u doku preko vode.
