Murino: gdje se Lim susreće s Prokletijama
Murino je mala i mirna varoš na krajnjem sjeveroistoku Crne Gore, u gornjoj dolini Lima, između Plava i Berana. Ima manje od 1.000 stanovnika i leži na raskrsnici nekoliko geografskih i kulturnih granica — između relativno pristupačne doline Lima i divljih vrhova Prokletija, između slovenske i albanske kulturne tradicije, te između stočarske planinske privrede koja je vjekovima određivala ovaj kraj i neizvjesne modernosti koja polako stiže i u ove zabačene krajeve Balkana.
Putnicima Murino nudi pravi doživljaj crnogorske planine, bez infrastrukture i gužve poznatijih planinskih odredišta kao što su Žabljak ili Kolašin. Varoš je na oko 900 metara nadmorske visine, u širokoj dolini okruženoj planinama višim od 2.000 metara, koje obrazuju dramatičan amfiteatar vrhova i šuma. Lim — jedna od najvećih rijeka istočnog Balkana, koja teče kroz Crnu Goru, Srbiju i Bosnu prije nego što se ulije u Drinu — ovuda prolazi kao bistar i brz planinski potok, nimalo nalik širokoj rijeci u koju će se pretvoriti nizvodno.
Murino je prije svega zanimljivo kao kapija sjevernih prilaza Prokletijama, planinskom masivu koji krije neke od najdramatičnijih i najmanje istraženih alpskih predjela u Evropi. Varoš je i usputna stanica na živopisnom putu između Berana i Plava, koji spada među najljepše vožnje u zemlji poznatoj po takvim putevima.
Kako doći
Murino leži na putu M9 koji povezuje Berane i Plav, dvije varoši koje su glavni centri sjeveroistoka Crne Gore. Iz Plava se do Murina stiže za petnaestak minuta, dobrim putem koji prati dolinu Lima. Iz Berana vožnja na sjever traje oko 30 minuta, kroz sve planinskiji predio.
Iz Podgorice, do Murina se putuje otprilike 3 do 3,5 sata. Najčešća ruta ide preko Kolašina i magistrale Mojkovac—Bijelo Polje, a onda skreće na istok ka Beranama i dalje na sjever do Murina. Druga mogućnost je preko Andrijevice i prevoja Trešnjevik — ljepše, ali sporije i zimi se ne preporučuje.
S primorja je put do Murina cjelodnevni. Iz Budve ili Kotoraračunajte najmanje 4,5 do 5 sati preko Podgorice. Ta udaljenost i čuva autentičnost Murina — to je jedna od varoši do kojih se iz glavnih turističkih centara putem najteže stiže.
Autobuske veze postoje između Berana i Plava i većina linija staje u Murinu. Redovi vožnje su, međutim, oskudni (obično nekoliko polazaka dnevno), pa rentiran automobil daje mnogo više slobode za obilazak okolnih planina. Najbliži aerodrom je podgorički (TGD), oko 170 kilometara jugozapadno.
Šta vidjeti i raditi
Planina Hajla
Vrh koji dominira pogledom iz Murina jeste Hajla (2.403 m), istočno od varoši, na granici Crne Gore i Kosova. Hajla je jedan od najviših i najimpresivnijih vrhova Prokletija, s prepoznatljivim piramidalnim obrisom koji se vidi iz velike daljine. Iskusni planinari mogu je osvojiti kao jednodnevnu turu iz Murina, mada je uspon dug i zahtjevan — za povratak računajte 7—9 sati. S vrha se pruža izuzetan kružni vidik na Albaniju, Kosovo i veliki dio istočne Crne Gore.
Niže padine Hajle pokrivaju bukove i jelove šume, koje se iznad granice šume smjenjuju s planinskim livadama. Rano ljeti te su livade prekrivene divljim cvijećem, a među njima su i mnoge vrste endemične za Prokletije. Na planini žive divokoze, mrki medvjedi i vukovi, ali da ih vidite treba i strpljenja i sreće.
Šetnje dolinom Lima
Lim je kod Murina lijep planinski potok, toliko bistar da se vidi kamenito dno, uokviren livadama i listopadnom šumom. Lagane šetnje dnom doline nude blagu rekreaciju i veličanstvene poglede na planine. U rijeci ima pastrmke, pa mještani love mušicom — posjetioci obično neformalno dobiju dozvolu ako pitaju u kafani ili se obrate ribarima na obali.
Tradicionalna planinska kultura
Murino čuva djeliće tradicionalne planinske kulture koja je nekad određivala život po crnogorskim brdima. Kamene kuće pod pločama, bašte uz kuću, mala imanja s po nekoliko grla stoke ili ovaca i ritam života koji određuju godišnja doba, a ne sat — sve se to i danas vidi u varoši i oko nje. Stariji mještani čuvaju usmena predanja, narodne pjesme i znanje o planini koje brzo nestaje kako mlađi odlaze u gradove. Ko se prema toj zajednici odnosi s poštovanjem, može saznati izuzetne stvari o načinu života koji se vjekovima gotovo nije mijenjao.
Kapija Nacionalnog parka Prokletije
Nacionalni park Prokletije, osnovan 2009. godine, štiti neke od najdramatičnijih planinskih predjela južne Evrope. Glavni ulaz u park i prateća infrastruktura nalaze se sjevernije, kod Plava i Gusinja , ali Murino nudi drugi prilaz zapadnim i sjevernim obodima masiva. Ovdje je poznavanje terena dragocjeno — staze su slabije obilježene nego u središnjem dijelu parka, ali je zato samoća potpunija.
Put za Plav
Kratka vožnja od Murina na sjever, do Plava, izuzetno je živopisna: prati dolinu Lima kroz predio koji je sve dramatičniji kako se vrhovi Prokletija primiču s obje strane. Sam Plav, na obali Plavskog jezera podno masiva Visitor, vrijedi vidjeti i lako se u jednom danu spaja s Murinom.
Kratka istorija
Gornja dolina Lima naseljena je od davnina; u širem kraju je dokumentovano prisustvo Ilira, a kasnije i Rimljana. Područje je pripadalo raznim srednjovjekovnim srpskim državama, da bi u 15. vijeku palo pod osmansku vlast. Osmanski period ovdje je trajao duže nego u većem dijelu Crne Gore — sjeveroistok je bio među posljednjim krajevima pripojenim crnogorskoj državi 1912—13, u Balkanskim ratovima.
Etnička i kulturna slika ovoga kraja odraz je njegove složene istorije. Tu žive i slovenske (srpska i crnogorska) i albanske zajednice, s tradicijom suživota — čas skladnog, čas napetog — koja traje vjekovima. Arhitektura varoši nosi osmanske i planinske tradicionalne uticaje, a pojedine građevine imaju prepoznatljiv oblik brdskih kuća kakve se sreću širom Dinarida.
U jugoslovensko doba Murino je ostalo malo zemljoradničko i stočarsko naselje. Raspad Jugoslavije i privredni potresi koji su uslijedili posebno su teško pogodili sjeveroistok, a osjetno iseljavanje i danas je otvoren problem. Varoš sada nastoji da razvije turizam kao dopunu tradicionalnoj poljoprivredi, a glavni adut su planinarenje i boravak u prirodi.
Praktični savjeti
- Najbolje vrijeme za posjetu: Od juna do septembra uslovi su najbolji za planinarenje i boravak u prirodi. Jul i avgust umiju da budu topli u dolini, ali je i dalje prijatnije nego na primorju. Divlje cvijeće je najljepše u junu i početkom jula. Zima donosi obilan snijeg i mnogi planinski pravci postaju neprohodni.
- Smještaj: Ponuda u samom Murinu vrlo je skromna — svega nekoliko domaćinstava i privatnih soba. Plav (15 minuta na sjever) i Berane (30 minuta na jug) nude više izbora, uključujući male hotele i apartmane. Ljeti je pametno rezervisati unaprijed.
- Hrana: Očekujte tradicionalnu planinsku kuhinju — meso s roštilja, kajmak, mladi sir, planinske trave i odličan hljeb. Limska pastrmka je poslastica kad je ima. Izbor restorana u Murinu je minimalan; u Plavu je bolji.
- Priprema za planinarenje: Vrijeme u Prokletijama mijenja se naglo. Ponesite odjeću u slojevima, kišnu opremu i dovoljno vode za svaku turu. Obilježenost staza kreće se od dobre do nikakve. GPS uređaj ili aplikacija s mapama van mreže toplo se preporučuju. Nekome javite kojim putem idete.
- Jezik: Engleski se u Murinu slabo govori. Nekoliko osnovnih riječi na crnogorskom biće veoma cijenjeno. Dio zajednice govori i albanski.
- Mobilni signal: U varoši ima signala, ali je po okolnim planinama nepouzdan.
- Spojite s: Plavom, Gusinjem, Nacionalnim parkom Prokletije, vožnjom kroz dolinu Lima i živopisnim putem preko Andrijevice do mora.
Zašto posjetiti Murino
Murino nije za svakog putnika. Nema luksuznih hotela, nema noćnog života, nema uglancanih turističkih programa. Nudi nešto što je sve rjeđe i sve dragocjenije — pravu planinsku varoš u jednom od najdivljijih i najljepših krajeva Evrope, gdje se još vidi stari način života uz zemlju i godišnja doba, gdje su planine neuređene a staze tihe i gdje gostoprimstvo ljudi izvire iz kulture u kojoj je primiti stranca duboka moralna obaveza. Planinarima, ljubiteljima prirode i svakome ko traži onu pravu Crnu Goru iza sjajne primorske slike, Murino je tiho otkriće.
